Nije to priča o nekoj fiktivnoj Charlie Hebdo ili Feral Tribune redakciji, već o prosječnoj hrvatskoj dnevnoj tiskovini zapeloj u kaljuži ništavnosti u što se obično pretvori novinarski posao kad je lišen bilo kakve hrabrosti i strasti. Priča je to o jednoj (zasluženoj) propasti, lišena moćnih karaktera kakve su nam na tu temu u prošlosti donosili Miroslav Krleža ili Fadil Hadžić.
Da su zlatna vremena stvar prošlosti svjedoči i jedan mali detalj s početka serije kad je zbog kvara u rotaciji jedan broj Novina morao biti tiskan jednobojno. A odmah po izlasku glavni urednik i njegov zamjenik sa šefom smjene tiskare sjetno uzdahnu listajući ga i govoreći kako crno-bijelo puno bolje izgleda, evocirajući na ne tako davna vremena kad je crno-bijelo imalo daleko jači utisak, utjecaj i tiražu od svih boja kojima su se dnevne novine potom uresile. Prezir je to prema novom. Život u prošlosti. Dakle nešto čega uskoro više neće biti.
Zanimljiv je i rakurs prema internetskim portalima. U seriji je to izmišljen Izvor.hr, a nije teško pogoditi prema kome se vuče paralela. Internetski portali izazivaju posprdan stav ‘pravih novinara’. Jer ‘pravi novinar’ nikad neće k’o iz topa ispaliti da mu je čitateljska publika glupa i da ih hrani trivijama, ali se zato neće susprezati da k’o u ‘dobra stara vremena’ spali cijelu tiražu svježe ispljunutu iz rotacije kako bi se išlo na rukumoćnicima. Kao što korak po korak i ta tiskovina sve više počinje ličiti na jalovu trivijalizaciju oslonjenu na formu seksa i nasilja već na naslovnici, ali s bitom razlikom što će to ‘pravi novinari’ učiniti bljutavim jer će ‘moralno’ potkresati sadržaj i seksa i nasilja koji prodaje. No kad dođe trenutak da se u rukama ima ‘prava roba’, mainstream tiskovina će pokleknuti i povući se iz igre ostavljajući tako Izvor.hr-u da ih i u profesionalnom kontekstu uništi. Na kraju krajeva i najbolji i moralno neokrznuti kadar iz serije (novinarka Tena) radi na tom portalu nakon što je otjerana iz Novina.
Sama redakcija Novina prikazana je kao mrtvačnica, a ne kao zdrava redakcija. Svi se uvažavaju na kolegijima, nema kritika, nema pobuna, nema suprotnih prijedloga. Nema takve redakcije, a da je još uvijek u funkciji redakcije. Kad počne vladati takva atmosfera to je ništa drugo do talačko ponašanje u kojem nitko ne talasa. Nema prave redakcije bez bar dva suprotstavljena klana i njihova međusobnog trvenja, bez onih koji bi s jedne strane ‘čačkali mečku’ i drugih koji se ‘mečke’ boje ili ih ‘mečka’ plaća da budu zastrašeni. U Novinama se pribjeglo onom poznatom uzaludnom balkanskom poučku ‘čuvanja radnog mjesta’ „Mi ćemo raditi svoj posao, pokušat sačuvat radna mjesta i čist obraz“ kaže glavni urednik Martin Vidov (Zijad Gračić) na svom povratničkom kolegiju, a jasno je da je to uvijek bila i ostala strategija skorašnjeg kraja, nešto tako karakteristično za preplašeni Balkan. Jest da na tom kolegiju drugi čovjek u redakciji Nikola Martić (Trpimir Jurkić) kaže kako ‘sačuvati radna mjesta i čist obraz’ ne mogu ići u istu rečenicu, ali to je samo poza radi učvršćivanja vlastita statusa. Upravo je lik Nikole simbol dvoličnosti tih ‘redakcijskih ljudi za sva vremena’ (čiji citati su ujedno i naslovi epizoda). U početku ga se još može uzeti i kao pozitivnog lika zbog brige oko sina invalida i mučne obiteljske atmosfere u kojoj jedino on ima posao, dok je supruga, također novinarka, dugo nezaposlena, te zbog njegovog delikatnog položaja u redakciji gdje uvijek pleše između onog što se može i što se ne smije, ali on svojim potezima jasno odudara od iskusne i hrabre moralne vertikale bez koje se ne može u redakciji. Upravo on dvaput izda glavne urednike na odlasku i to bez greške u korist novih upravljačkih snaga. Sve pod opravdanjem: „Ja ne znam raditi ništa drugo.“ Kad se sve ogoli i on je samo još jedan čuvar radnog mjesta, samo što je u hijerarhiji dovoljno visoko pa će njemu pripasti čast da ugasi svjetlo na odlasku. I on je nažalost čovjek bez ideja i petlje da bilo što pokuša promijeniti na bolje. On koji bi zbog golemog iskustva iza sebe upravo među prvima trebao staviti jaja na panj.
U suprotnom ne bi se ni scenarij mogao ‘oteti kontroli’ da kad se rasplamsa sukob između dva moćnika Novine postaju potpuno sporedna stvar, gotovo balast, gdje sve počinje i staje u raspredanjima za šankom od strane novinarskih aktera serije, gotovo je bezobzirno, da ne kažem kukavički, koliko imaju obzira prema bezobzirnima. Ukratko, loš kadar potpuno nesvjestan moći informacije i što s njom učiniti. Pa ako su sve bitne informacije u kuloarskim raspredanjima, a ne na papiru, jasno je da i Novine samo služe za ‘čuvanje radnih mjesta i peglanje obraza’. Kad Nikola na kraju prve sezone sjedi i puši u uredničkoj fotelji pošto su odavno svi otišli iz redakcije nakon radnog dana, „mister moralna vertikala“ razotkriva se kao najveće smeće.
Upetljanost starog kadra nekadašnjih tajnih službi u rad Novina, koji je odavno trebao uživati u penziji, još je jedna anakrona dimenzija koju je očigledno gotovo nemoguće otkantati. Njihovo prisustvo samo je dokaz da uvijek postoji stand by opcija za blaćenje političkih neprijatelja zahvaljujući pristupu informacijama koje prikuplja obavještajna zajednica, naravno po sistemu tko plati više ili koga treba pritisnuti, pa čak i ako je riječ o samom vlasniku tiskovine. Katastrofalno je koliko kompletna novinarska struktura Novina na prisustvo takvih likova gleda pozitivno kao na neku deus ex machinu, što je samo dokaz strukturne propasti takve medijske mainstream tiskovine jer još uvijek debelo djeluje po principima sistema koji je neslavno propao prije četvrt stoljeća.
S druge strane, kad se serija već i toga dotakla, malo je naivno razrađena uloga crkvene vrhuške koja nije toliko direktno uključena u uređivačke sheme koliko je zauzeta kapitalizmom i uzimanjem obilnih milodara, jer ako se promotri današnja situacija čak i na javnom medijskom servisu (kao i u stranačkom životu) kler je svuda, samo ne postrance, ali uzmimo u obzir da je scenarij nastao prije nego je ta ‘ofenziva’ postala toliko očita.
Kroz seriju je plasirana i ona stara teorija da kad novinar ‘prdne’ k’o novinar onda traži posao kao PR. Novine su tako prikazane kao glavni centar za unovačivanje PR kadra onima kojima su mediji ‘prirodni neprijatelji’ i to naravno onog mladog i talentiranog kadra kojeg treba zelenog ‘umočit’ i kao kulu od karata mu srušit sve vrijednosti čovjeka.
Vrijednost čovjeka, pa makar i jednog jedinog upravo je ono što nedostaje ovoj seriji koja je tehnički gledano sasvim dobro urađena. Nedostaje joj bar jedan karakter, neki lik koji tako dobro prkosi, koji nije umočen u kaljužu, neki lik koji kolumnama reže kao katanom, neki heroji kakve i dan danas čitamo gdje god i za koga god pisali, neki heroj koji traje jer zna da je svaki medij samo i isključivo medij za prenijeti informaciju i misao, a ne okvir za čuvanje radnog mjesta. Jer zato je i izabrao novinarsko zanimanje, da mu je radno mjesto tamo gdje je on i da koliko god imao malu i nesigurnu plaću i koliko god bio na dnu hranidbenog lanca zna da ima i snagu i alat da onom na vrhu odvali šamarčinu, jer ti na vrhu su ipak veći šupci i ako se nekog boje, boje se pismenih s dna kace koji se ne žele predati, ili otići u inozemstvo započet karijeru perača posuđa.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
