Godinu prepunu izdavačkih jubileja privodimo kraju uz sjećanje na album ‘The Soft Parade’ grupe The Doors. Jedna od najkontroverznijih epizoda u rock and rollu bljesnula je i sagorjela početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Fascinantna i dijabolična pojava Jima Morrisona zahtijeva posebnu analizu. Njegov umjetnički doprinos doživljaju, u to vijeme mladog, muzičkog izraza nazvanog rock and roll definirao je sve buduće kantautorske i artističke devijacije. Činjenica da bez takve pritajene autodestruktivnosti koju ova glazba nosi, rock and roll ne bi imao tako snažnu i istrajnu pokretačku snagu koja se ne zaustavlja više od pola stoljeća.
Glazba grupe The Doors (Jim Morrison, Ray Manzarek, John Densmore i Robby Krieger) naginjala je psihodeliji koja je koketirala s progresivnim rockom i bluesom, što je bio savršen ambijent za Morrisonov pjesnički izraz. Godinu dana nakon fenomenalnog uspjeha albuma „Waitng For The Sun” (1968), grupa The Doors objavljuje album „The Soft Parade”.
Riječ je o najkompleksnijem albumu u karijeri ovog benda. Uslijedio je nakon Jimovih čestih incidenata i eksperimentiranja s narkoticima i alkoholom, što je uvjete za rad učinilo nepodnošljivim. Bend je trošio previše sati u studiju, kao i novca. Sa druge strane, „The Soft Parade” glazbena je refleksija na albume koje su u to vrijeme objavili The Beatles („The White Album”) i Jimi Hendrix („Electric Ladyland”). Već same orkestarske i puhačke inovacije na albumu učinile su glazbu grupe The Doors raskošnijom nego što su fanovi navikli na do tada objavljenim albumima.
Dio publike okrenuo je leđa bendu, ali mu se ubrzo i vratio shvativši da je njihova omiljena grupa zadržala estetiku i prepoznatljivu sugestivnost. Izražena je upeglanija autoritativnost Jima Morrisona na albumu „The Soft Parade”, naspram rapojasanosti kojoj se prepustio u privatnom životu.
“The Doors, Soft Parade (50th Anniversary Deluxe Edition) Box Set” sadrži tri CD-a a deluxe izdanje i vinil. Na njemu su zastupljeni neobjavljeni snimci i stripped-down verzije pjesama. To će posebno obradovati kolekcionare koji nisu oduševljeni bogatim aranžmanima službenih snimaka pjesama na originalnom izdanju iz 1969. godine.
„The Soft Parade” ostaje upamćen po uspjehu koji je postigao sporije od svojih prethodnika, legendarnom singlu „Touch Me”, velikom utjecaju koji je izvršio, kolekcionarskoj vrijednosti koju je ovaj album stekao i po prvom selfieju ikada napravljenom za potrebe omota jednog albuma.