OFF jazz & blues festival u Šibeniku dogodio se proteklog vikenda po jedanaesti put.
Nikom se više ne može vjerovati, a najmanje vremenu. OFF jazz & blues festival u Šibeniku deset je godina uporno bio održavan u trećem vikendu sedmog mjeseca, jer je vladalo uvjerenje da tog vikenda u Šibeniku nikad ne pada kiša. E, pa lani je pala.
Zato je OFF ove godine bio održan četvrtog vikenda srpnja (od njih pet) i pogodio. Vikend prije jaka bura, dva dana kasnije – nevera. Provukao se kroz ušicu igle. Evo kako je bilo u tri dana festivala…
Dan prvi: Bow vs Plectrum
Publika ih je prepoznala kao iznimno ugodno i neočekivano iznenađenje festivala, a to samo govori o jadnom medijskom tretmanu kulture u nas. Jer ako su nakon odličnog albuma „Gudalo protiv trzalice“, pa nakon američke turneje i trijumfa u Lisinskom te vijesti o skorom odlasku na turneju po Kini, Tihomir Hojsak i Filip Novosel i dalje „ugodno iznenađenje“, onda su razmjeri medijske estradizacije društva jasni, publika je tu samo žrtva. Drugim riječima, malo je tko među publikom OFF festivala čuo za njih, osim Matije Dedića koji, ako nije na pozornici OFF-a, onda je barem za stolom nedaleko nje.
Tihomir i Filip ostat će upamćeni i po najranijem dolasku u Šibenik. Dok su organizatori redovito na iglama hoće li bendovi stići na vrijeme da odrade tonsku probu i večeraju prije koncerta, ova dvojica osvanula su u gradu već u deset ujutro. Odbili su odlazak na plažu da ih sunce i more ne izmore pred nastup, jedva su i pivo prihvatili.
Hojsak i Novosel upriličili su prvog dana OFF-a zanimljiv, uzbudljiv i smisleno povezan sraz tamburice i kontrabasa. I oni koji su očekivali, i oni koji su bili ugodno iznenađeni, a najviše oni koje je ispočetka zanimao jedino nastup Kriesa, bili su i više nego zadovoljni. Ustvari, sutradan se po gradu uglavnom o Bow vs Plectrum pričalo, jer se od Kriesa magija i očekivala.
Dan prvi: Kries
Uvijek netko u komentarima ispod najave koncerta Kriesa napiše onu otrcanu foru da će svojim šamanskim ritualima prizvati kišu. Lani se nisu morali ni truditi; nakon osam sati vožnje preko zatvorenih autocesta nad pozornicom OFF-a dočekala ih je kiša i bura. Večerali su i vratili se u Zagreb.
Ove godine nijedan oblak iznad bine. Mojmir Novaković nabavio je sebi bicikl i vozio se gradom prije tonske probe, da iz sebe valjda izbaci nervozu što im tonac nije mogao s njima na put. Na njihovu sreću pali su u ruke Mr. Sounda, koji se hvali da u 11. godina OFF-a nikad na pozornici nije imao mikrofoniju. Kako bi se ta urbana legenda održala, pravit ćemo se da sutradan, tijekom koncerta Zdenke Kovačiček, nismo čuli polusekundni pištavi zvuk iz pojačala.
Kries na bini nisu prizvali kišu, to bi bilo najgore što su mogli napraviti. Uz Elementalovu okosnicu na gitari i basu te Ivana Levačića na bubnju, uz lijericu, diple i gajde, mračni, iskonski i duboki etno zvukovi probudili su te večeri na OFF-u sve entitete slavenske mitologije i podigli publiku na ples.
Dan drugi: Zdenka Kovačiček
Ili, da budemo pošteniji: Zdenka Kovačiček i Greenhouse Blues Band. Svi oni, njih desetak, razbili su konačno nepopularni mit o “ukletom petku”, čija je definicija zadnjih deset godina glasila: koga god dovedu na OFF u petak, taj će dan biti najslabije posjećen. Zdenkin koncert je ponovio brojnost publike od prvog dana. Ako se zna da su ove godine turistički čelnici grada potpuno izgubili busolu, dozvolivši preklapanje nekoliko festivalskih i inih događaja, tim je njezin uspjeh još i veći.
Nije pristojno javno isticati njezine godine, nakupilo ih se, no Zdenka se iskrcala iz kombija, odradila tonsku probu, otišla na večeru, odradila sat i pol energičnog koncerta i zaputila se u Makarsku na novu gažu. To je rock and roll.
A nije bilo samo rock and rolla. Bilo je i bluesa, jazza, r’n’b-ja, bilo je i “Frke” i “Vrati se u moje dane”… Greenhouse Blues Band s lakoćom je punio sparni zrak na Trgu I.G. Kovačića, a Zdenka Kovačiček je zadnjih dvadeset minuta ubacila u petu sa setom izabranih hitova Janis Joplin. Naklon do poda.
Dan drugi: Kozmodrum
Još jedna poprilična nepoznanica za većinu OFF publike. No, ime Janka Novoselića na bubnjevima i etiketa PDV koja je objavila njihov posljednji album “Gravity”, itekako su ulijevali povjerenje. Zagrebačka petorka cijelo je vrijeme boravka na OFF festivalu bila samozatajna, čekali su svoj trenutak i u jednom dahu odvozili sat i pol koncerta.
Kozmodrum je Novoselićev projekt, on je glavni skladatelj. S jazzom i post-rockom kao temeljnom bazom, uz dodavanje elektronike, Kozmodrum su na stageu OFF-a stvorili zvukovno minimalistički ambijent u kojemu su bili dobrodošli svi koji su znali otvorili uši i prepustiti se vibracijama. Tek tada se može osjetiti da je, osim precizne izvedbe i složenih aranžmana, ta muzika zapravo plesna.
Dan treći: Raphael Wressnig & Igor Prado Band
Wressnig tvrdi da je sa svojim Hammondom na OFF-u nastupio četiri puta, organizatori kažu – pet. Nema veze, znamo da je svaki put bio s drugom kombinacijom. Ovoga puta s brazilskom. Gitarist Igor Prado i ostatak benda su iz Sao Paola, grada koji je, u glazbenom svijetu, ipak poznatiji po Sepulturi.
Brazilska ritam sekcija jedina je koja je tražila od organizatora prijevoz autom od apartmana do pozornice, put koji se sporim hodom prijeđe za cca 13 minuta. Razumljivo, jer njihova blues uniforma uključivala je traperice, košulje i teške teksaške čizme, što bi u vikendu kada je do Šibenika stigao suhi saharski zrak, značilo litre znoja.
Wressnig, Prado i ekipa u 90 su minuta isporučili čisti i zdravi blues, uronjen u teški zvuk Hammonda, kojega ovog puta iznimno, Wressnig nije na kraju zapalio. Bilo je intenzivno i glasno, iako su nam Brazilci kasnije priznali da su koncert odvozili sa 60 posto energije, vožnja u kombiju od Moskve do Šibenika uzela je danak. Uzeli su plakate OFF-a, izbjegli after i u krpama su bili dok je Rambo tek počinjao svoje suludo kolo.
Dan treći: Rambo Amadeus
Rambo Amadeus je na OFF došao sa nezahvalnom reputacijom. Prije dvije se godine, naime, na istom mjestu vratio na bis koji je trajao skoro dva sata, a uglavnom se temeljio na improviziranom refrenu “nisu stigle elektrode”, referencu na gašenje i rušenje nekadašnje šibenske Tvornice elektroda i ferolegura, koja je, naravno, opskrbljivala i opjevanu Fabriku automobila Priboj. Očekivanja su bila ogromna.
Rambo je dva dana tumarao Šibenikom, obavio ljetni šoping hlaća, majica i rublja, svratio u Muzej pobjede, obilazio skrivene restorane s autentičnim dalmatinskim gotovim jelima, objašnjavajući usput svoje teorije u vezi s nedavnim požarima u Dalmaciji i Crnoj Gori. Nimalo slučajno, koncert na OFF-u otvorio je s “Vatrogascima”.
Bilo je svega i bilo je opet tri sata. “FAP mašina”, “Privatizovat”, “Čobane, vrati se”, “Ostara se”, “Karakter”, pa čak i “Sokolov greben”. OFF festival je još jednom s Rambom debelo ušao u crveno; dozvola za buku vrijedila je do jedan, Rambo se dao otjerati s pozornice malo prije tri. Očekivanja su ispunjena, letvica opet podignuta.
Tekst objavljen u suradnji s portalom TRIS.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
