One Possible Option: Ne sumnjamo da će nam vrata biti više otvorena kada ovo sve prođe

Riječki bend One Possible Option jedno je od najugodnijih iznenađenja ove godine po objavi debitantskog albuma ‘No King’. Zbog pandemije koncertno predstavljanje u pravom smislu te riječi je onemogućeno do nekih boljih vremena. No to nas nije spriječilo popričati s dvojicom članova, Zdravkom i Denijem Kasapovićem, ujedno ocem i sinom koji sviraju u istom bendu, što je definitivno rijetkost, posebice na ovim našim prostorima.

One Possible Option (Foto: Filip Gržinčić)

Po onoj staroj izreci da se prvi album sprema cijeli život, a drugi za svega godinu dana, pitam koliko vam je trebalo za prvijenac „No King“ koji je po svemu superiorni produkcijski uradak?

Zdravko Kasapović Pigi: Cijeli život, kako si i rekao, ha, ha… Samo i za drugi će nam trebati pol života, s obzirom na to kakav pristup imamo.

Deni Kasapović: Baš tako, kako postojimo već dugo, ovaj album je nekako rezultat svog rada do sada, iako je puno pjesama i otpalo. Konkretno mi se čini da smo radili oko tri godine na albumu.

Koja je općenito priča o One Possible Option, kako ste se pronašli i usaglasili oko ideje ‘ili najbolje ili nikako’?

Pigi: Kada je originalna ekipa The Stuffa prestala raditi, tada je kod mene došlo paralelno i do nekog sazrijevanja tekstualno i poželio sam napraviti nešto s dubljom porukom. To znači da neke ideje koje bi imao, prije jednostavno nisam mogao zgotoviti do kraja, kao da je postojala neka blokada, kada se to promijenilo, tu je nastala potreba za novim, drugačijim projektom.

Deni: Mi smo se u biti skupili pod krinkom nove postave Stuffa, ali smo brzo shvatili da ovo nema veze sa onim što je Stuff radio, i da treba iz poštovanja prema tom bendu, ali i iz poštovanja prema ovome što radimo napraviti čist rez i početi iz početka… E sad, Ima nešto u tome ”ili najbolje ili nikako”, jer dugo nam je trebalo, a stari je rekao da ne idemo van kao bend dok stvari ne budu dobre… Iako ime benda vežemo uz stav da je jedina opcija biti dobro i čestito ljudsko biće, da ne bude zabune da mislimo na kvalitetu benda ili da smo mi slušateljima jedina opcija.

Ono što je svakako posebni specifikum One Possible Optiona jest to da su u bendu otac i sin Zdravko (Pigi) i Deni Kasapović. U svjetskim okvirima to i nije rijetkost, no obično potomci nemaju ulogu frontmena. Uistinu me zanima kako je došlo do tog generacijskog klika u bendu?

Deni: Ha,ha, za to što pjevam je kriv Deva, bubnjar… Čuo me u sobi kako pjevušim i natjerao da pjevam prvo prateće, ne znam kako, ali brzo su mi uvalili ulogu frontmena, meni se samo svirala gitara… A to što sviram sa starim, cijeli život mi je poput najboljeg frenda, pa je potpuno prirodno, a i lijepo da i sviramo skupa.

Pigi: Kada je Deni bio mlađi, u vrijeme ranog puberteta, bilo me strah da ne zaglibi negdje zbog viška slobodnog vremena, otišao sam na probu i rekao sam mu da dok se vratim odabere hobi kojim bi se htio baviti i kada sam se vratio sa probe rekao je da želi svirati gitaru. To me oduševilo, odmah smo uzeli od frendice kreditnu karticu, otišli u grad i kupili mu Epiphone Flying V na rate. Pokazao sam mu neke osnove i dalje mu nisam zapravo trebao pokazivati ništa. Uz njegov apsolutni sluh, kojeg su prepoznali odmah u glazbenoj školi, sam se gradio i brzo upijao muziku da bi postao ono što jest danas. Odgajan je uz Zeppeline, Stonese, Doorse, a njegovo pjevanje se samo stavilo u prvi plan, jednostavno od prvih snimanja pratećih vokala u studiju, koncerata, to su svi prepoznavali i govorili isto, tako da je njegova uloga u bendu sasvim prirodna, a meni je bio san da bend bude obitelj.

Pigi već si rekao da si bio član nekadašnje grupe The Stuff, tj. grupe koja je pobijedila na 1. Art&Music Festivalu u Puli početkom ratnih devedesetih. Što bi odgovorio na ono ‘otrcano’ novinarsko pitanje: „Da vam je netko na početku tih ratnih devedesetih rekao da ćete jednog dana svirati s vlastitim sinom u bendu?“

Pigi: Stavio bi sve na stand-by i čekao to vrijeme.

One Possible Option ‘No King’

Pigi je li tvoja uloga ponajviše rezultirala time da One Possible Option stilski zvuče superiorno? Naime, neka prijašnja razdoblja rock je trebalo proživjeti da bi se ponašao optimum u zvuku grupe, posebno u dimenziji u kojoj je OPO.

Deni: Stari je jedan od najotvorenijih ljudi koje znam i užasno je inventivan, mene je recimo oduševio soundom gitare, gdje se po meni nije prilagođavao na nešto novo, nego je to kreirao. Tako i u rađenju pjesama, on je taj koji traži da bend bude osebujan, originalan i definitivno je taj način gledanja utjecao na cijeli bend, znam da je na mene… Kada ja nešto radim, radim to radi njega i sebe, skoro da me ne zanima što drugi misle, ako je meni dobro i ako stari kaže: ”Uuuu, ima tu nešto.”

Pigi: Sa moje strane, mislim da nije, mislim da je to Denijeva zasluga, jer ipak je on više tražio i radio na vokalnom izričaju koji je uobličio kako bend piše i radi pjesme i to je uz njegovo traganje u semplove i slične stvari koje je radio već petnaestak godina u jednom trenutku jednostavno zaokružilo stvari. Mene zanima istraživanje zvuka gitare i drugačiji način sviranja.

Deni: I sa tim načinom sviranja si stvorio sliku zvuka u kojoj se ja najbolje osjećam pjevajući.

Je li vas iznenadio pristanak Croatia Recordsa vezano za objavu albuma, kako je to proteklo?

Deni: Pa naravno da nas je iznenadilo, ipak smo, mislim, prvi alternativni rock bend kojeg je Croatia objavila na engleskom jeziku, pa to znači dosta puno i jako smo zadovoljni sa suradnjom i podrškom.

Pigi: Mi nismo zapravo ni znali da preslušavaju materijal, pa je to bio jedan pozitivan šok kada smo dobili poziv.

Po onom da nitko nije prorok u svom selu, One Possible Option je prije ovog albuma otputovao koncertno u Italiju i tamo bio dobro prihvaćen. Kako je to izgledalo?

Pigi: Kako bi rekao naš ministar zdravstva; ”hvala na tom pitanju”… Postoji način na koji zamisliš svoju muziku, što ona jest i što predstavlja, ali veoma malo puta ti se dogodi da ljudi to shvate na način na koji si to zamislio. Tih godina smo proživljavali teške dane i bilo je čak pomisli da možda odustanemo i onda se dogodio Treppo Carnico, gdje su nas zvali i najavljivali kao velike headlinere, gdje su ljudi shvatili točnu bit benda, teksta i poriva zašto se svira. Taj nas je koncert vratio u život. Karmen je bila u publici, i stvorio se red od skoro svih ljudi koji su bili tamo, koji su joj redom dolazili i govorili ”Complimenti per la tua famiglia”. To ćemo pamtiti dugo, ali vjerujemo da postoji još dosta takvih mjesta na svijetu i zato i sviramo.

One Possible Option (Foto: Filip Gržinčić)

Deni: Treppo je bio poseban, ali nije to samo ta svirka, bilo je i drugih svirki vani koje su odlično prošle, od šutke oko četristotinjak studenata u Weekenderu u Innsbrucku, do ogromne koncertne dvorane StadtHalle u Zurichu na novogodišnju noć, do na kraju krajeva ljudi koji jako vole i prate bend po svuda u svijetu od Čilea i Argentine do Engleske, Njemačke, Amerike, možda sa vremenom dobijemo malo više prostora u medijima da se to i proširi dovoljno da takve svirke možemo raditi i u tim zemljama.

S druge strane moram primijetiti i jednu drugu anomaliju koja je u početku karijere pratila i riječki bend Jonathan, a to je da nekako premalo vijesti o vama dolazi iz same Rijeke. Kakva je situacija ‘kod kuće’ bila prije, a kakva je eventualno sad, iako je i to nezahvalno pitati u ovoj nimalo normalnoj 2020. godini kad su koncertni nastupi svedeni na minimum čime gotovo i da nema prostora za predstavljanje novih izvođača na sceni?

Pigi: Ha,ha… Čuj… Mislim da svi novi bendovi moraju proći taj put. Glazbeni starosjedioci imaju svoje kanale i dugogodišnje pozicije, tako da se nije lako ubaciti u to sve kao novi bend, pogotovo nama koji se ne guramo ubacivati u ta starosjedišta, ha, ha, ha. Mislim da, kako budemo mi rasli kao bend, da će biti sve više informacijama i o nama, kao što se okrenula situacija i Jonathanima. S druge strane mislim da nas Rijeka poštuje i voli i da su sada svi ponosni na nas.

Deni: Pa ovako… kao bend lako je uzimati sve osobno i gledati na svaku stvar kada te netko ne zove za neku grupnu svirku ili nešto slično kao da ti možda nisu naklonjeni. Činjenica je da mi nismo tipovi koji se guraju u prvi plan, ne visimo u klubovima, ne guramo se oko organizatora na svakom festivalu, pa je opet i moguće da se jednostavno netko ne sjeti nas. Sada je situacija ipak drugačija, zvali su nas iz Rijeke na barem pet događaja u zadnjih mjesec i pol, samo eto, zbog trenutne situacije svi su ti eventi bili zakočeni. Ne sumnjam da će nam vrata biti više otvorena kada ovo sve prođe, nego što je to bilo prije albuma, jer jednostavno, ljudi se sami javljaju jer im je album i materijal odličan.

Pigi: Što se tiče Rijeke, moram dodati da smo dobili i prekrasnu kritiku od Vlade Simčića Vave, koji je svim srcem nahvalio bend u svojoj kolumni, kao i mnogih drugih glazbenika koji su nam se privatno javili.

Deni, ti također imaš i neke druge talente i afinitete pošto si kompletno sam napravio video spot za pjesmu „All We Do Today“. Naravno nije to neka rijetkost, jer se primjerica i Kandžija pokazao izvrsnim redateljem svojih spotova, ali koja je tvoja priča?

Deni: Pa ja kao u onom vicu: ”Ne znam đe se ovo gasi”… Ne znam, mene hrani kreativnost, na bilo koji način, mislim da sam možda previše osjetljiv kao čovjek, u narodu bi se reklo pička, pa bi vjerojatno eksplodirao kada ne bih imao gdje izbaciti te emocije, tako da ih izbacujem kroz bilo koji oblik umjetnosti na koji naletim, naravno na prvom mjestu je mjuza. Ilustriram već godinama, radio sam i podosta naslovnica za knjige, CD-e, sve su izdanja van Hrvatske, ali eto bar znam da sam negdje dodao nešto svoje. Volim taj moment, snalaženje kako doći do cilja, korištenje pogrešnih stvari da bih napravio jednu ispravnu, tako da se na taj način hvatam svega što mi podleti pod ruku. Glazba i ilustracija su stvari u kojima imam više iskustva u videu sam čisti amater, ali sam snalažljiv i izvlači me ta kreativnost iz drugih stvari… Što se tiče spota, volim se baciti naglavačke pa onda opipati da li imam padobran. Tako sam samo rekao, idem raditi animirani spot, crtanje mi ide ok, a za ostalo ćemo se snaći po putu… Ali moram napomenuti da mi je i bubnjar Deva skinuo barem stotinjak sati rada na spotu, inače bi sada izgledao više kao savijača nego čovjek. Devica moj pouzdani, je ‘’udario’’ po renderiranju i nekim stvarima u kojima se ja nisam snašao ili stigao raditi paralelno i hvala mu.

I za kraj moram pitati o skorašnjim planovima jer to pitanje nosi sasvim drugu konotaciju u ovoj godini kad je možda bolje za planove ne pitati. No recepcija, ne samo domaće, već i regionalne kritike je izvrsna. Ukratko, što u vašem slučaju može raditi bend kad je nastupanje otežano ili nemoguće?

Pigi: Možeš potajno kući vježbat, da ne zahrđaš. Jer gdje se god okreneš, nigdje ne možeš to ispoljiti. Valjda će svanuti dan kada ćemo moći ljudima to odsvirati. Nama je to posebno nezgodno, prije korone smo bili demo bend, a sada imamo lijepo prihvaćen album, a još to nismo isprobali live, taj novostečeni status, ha, ha.

Deni: Situacija je neprirodna u najmanju ruku… A što možemo, možemo pripremati teren za taj start nakon ovoga svega, spotovima, nekim planovima, dogovorima, trenutno bendovi žive i dišu preko portala, radija, TV-a i ‘Jubitoa’, zato hvala tebi, a i svima koji podržavaju, ne samo nas nego i sve druge bendove u ovom momentu. A čuj, ako gore stari kaže da će nam za drugi album trebati pola života, najbolje da se onda bacimo odmah na rad.

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X