One Possible Option ‘No King’ – nada u zemlji ‘Motora’ i Opće opasnosti

Da nema korona-krize, mogao bih ovom bendu kratko poručiti: ‘M’rš van!’ Točno tako. M’rš van. I to odmah u New York.

One Possible Option ‘No King’

Stoji tvrdnja da je Rijeka pankerski grad, no ima i jedna druga struja koja nikako da ‘konkretno upali’ kad se misli na popularnost, i koja je prisutna dugi niz godina u tom gradu, a to je struja koju bi bilo najbolje opisati kao izdanak modernog rocka koji zna koketirati s nekim ogrankom metala, grungea ili nekim progresivnim elementom koji sa sobom vuče i najmoderniju produkciju određenog trenutka. A zašto nikako da’ konkretno upali’? Ponajviše iz razloga, jer i kad su tekstovi pjesama na hrvatskom jeziku i tada se pokazuje da su takvi izvođači previše avangardni za brdoviti Balkan, čak do točke neshvatljivosti.

Takva progresivna ekipa iz Rijeke ‘brije’ bez zadrške i milosti i pokušava jahati na valu svjetskog, a matično hrvatsko tržište i njegova infrastruktura su spremni za njih valjda slično kako je isto to tržište spremno za Rimčeve električne polu-bolide, dakle; nikako. Uvijek to izgleda tragikomično kao upoznavanje kluba astronauta s pastirskom zajednicom. Za nekog poput mene tko se bavi praćenjem scene takva opsesivno-kompulzivna situacija koja se svako malo ponavlja uglavnom frustrira sa svakim novim akterom.

Prizor prvi: Sjećate li se grupe Quasarr? Bend u kojem smo upoznali Borisa Štoka. Kad se pojavila njihova pjesma „Ti“ pola scene je pred produkcijom popadalo na guzice, a druga polovica pred izvedbom, ali se sve uspjelo razvodniti je u nedostatku glazbenih medija i emisija u tom trenutku, kao i već klasičnoj, možemo reći stameno-stabilnoj tuposti hrvatskog mainstreama u prepoznavanju ičeg iole novog i inteligentnog u kombinaciji. Kao da je džaba bila i kasnija suradnja s jednom Josipom Lisac i pokušaj nekih promotora da Quasarr populariziraju makar time da otvore neki od Pozitivnih koncerata u Domu sportova.

Prizor drugi: Sjećate li se riječke prog metal grupe Father? Da, prog metal. Početkom dvijetisućitih to što su svirali je bilo opako progresivno i na tragu onog što su u svijetu radili System Of A Down. Taj isti Father je obožavao u svojoj radijskom emisiji puštati Bruce Dickinson iz Iron Maidena u Velikoj Britaniji, dok je sam bend valjda imao više inozemnih turneja nego solo svirki u Hrvatskoj, ako se ne računa Rijeka. U tom trenutku smo imali top heavy metal bend, a malo je za reći da je na domaćem terenu bio ignoriran, dapače kao da nitko nije ni čuo za njega.

Prizor treći: Sjećate li se benda One Piece Puzzle? Bend koji je za jedan bod pobijedo Goribor na 10. Art & Music Festivalu. I dan danas najbolji prog /metal / hardcore domaći bend s pjevačicom koja se odazivala na ime Ratka Rural. E ta Ratka je bila al pari britanskoj Skin iz Skunk Anansie. One Piece Puzzle su jednostavno bili fantastični i u izvedbi i u glavi jer su tako predivno cipelarili u samom začetku mentalitet katolibanske prćije, u što se Hrvatska uspješno pretvorila tijekom 25 godina programskog zatucavanja školaraca vjeronaukom. Valjda su bili i prvi bend kojem je HRT zabranio prvi službeni video spot već zbog samog naziva pjesme (Derem! Rokam! Guzim!). Ali se i tu stvar izjalovila na neki potpuno blesav način da se može reći da je bend jedva ostavio nekakav trag.

Prizor četvrti: Sjećate li se benda NORD? Uzet ću ga za posljednji primjer. Prije pet godina je taj riječki sastav ubjedljivo pobijedio na banjalučkom Demofestu i od novčane nagrade snimio prvi album da bi potom odsvirao kinesku turneju u čak 16 kineskih gradova, a također bio zapažen u Mađarskoj, Bugarskoj i Ukrajini, ali kod kuće džaba im i epitet ‘hrvatski Tool’ dokle god je u toj istoj Hrvatskoj Opća opasnost broj jedan heavy metal bend.

Sve ovo je uvod za One Possible Option – riječki bend kojeg predvodi pjevač Deni Kasapović i koji je upravo objavio svoj debitantski album za Croatia Records. Da nema korona-krize, mogao bih ovom bendu kratko poručiti: „M’rš van!“ Točno tako. M’rš van. I to odmah u New York. Ne u London, jer London je klopka, tamo je zadnji strani izvođač koji se probio bio A-ha. Britanci ne puštaju strance. U New Yorku je bolje, tamo su ionako svi stranci. Bar je bilo bolje prije ovog sranja. Centar svijeta. Tamo živite, tamo se probijajte, tamo ćete uspjeti. S takvim vokalom za koji na momente mislite da je hibrid između Chrisa Cornella i Davea Wyndorfa, a sa dušom jednog Villea Valloa, s pjesmama koje vam uvaljuju tako ljepljive refrene, sa superironim aranžmanima u maniri šminkerske post-moderne u kojoj je svejedno je li ritam gura mašina ili bubnjar sve dok to fantastično furaju raskošni gitarski riffovi i dakako sve to dotjerano i upakirano u produkciju ‘od milijun dolara’.

Mislim, bez ikakve uvrede, za koje god novce jedna Croatia Records dobila ove snimke, dobila ih je za ‘kikiriki’, jer to što ima One Possible Option je ‘Rolls Royce’ produkcija, koja kvalitetom nadilazi većinu kataloga dotičnog diskografa. Takva produkcija i vani košta k’o svetog Petra kajgana pa nju sebi mogu priuštiti najveći igrači. Nema tu tajni, i bolje da nema uvijanja ni u ovom tekstu. One Possible Option je za Croatiu Records vrući kesten, u njega se mora uložiti još brdo novca da bi počeo donositi još veće brdo. Jedino tako. Ovo je priča za šminkersko rock tržište, koje ne puši ni jeftne (čitaj niskobudžetne) fore, ni takve spotove. One Possible Option je adut za ‘svjetsko prvenstvo’, a ne lokalne seoske lige.

No opet, kako se kaže; što je, tu je. Uz to se u međuvremenu pokazalo da Croatia Records na primjeru J.R. Augusta itekako zna što učiniti s autorom koji pjeva na engleskom, pa je za vjerovati da bi mogla znati i što s One Possible Option. Poput J.R.-a i One Possibe Option imaju taj ‘dolazimo od svuda’ štih, dakle takav bend prije možete smjestiti bilo gdje na Zapad nego kod nas, ali i tu vrstu staromodnog gledanja na stvari bi bilo dobro jednom za svagda okončati, jer ili će ova zemlja imati ovakve izvođače koji po svemu pariraju svijetu, ili bolje da se prestanemo tješiti imaginarnom budalaštinom neke endemske kulturice jer su takve stvari koje su nemoćne za komunikaciju sa svijetom osuđene na propast.

One Possible Option i svojim imenom na to ukazuju kao na ‘jedini mogući put’ – ili najbolje, ili nikako. Koliko god bio oštar prema njima, nedvojbeno je da je konceptualno sve na svom mjestu; da prva „Breathe“ svojom jednostavnošću najkomunikativnije predstavlja bend, čak možda i pomalo banalno, no svaka naredna pjesma donosi gradaciju i puni neku novu nišu. I to rapidno već s narednima „Erase“, „Awake“ do „All We Do Today“ koja je bila odabrana za prvi singl. Dok na toj četvrtoj pjesmi mislite da je to najbolji niz i da će stvari lagano u dosadu u ostatku (jer to je vrlo očekivana krivulja, posebno kod produkcijski upicanjenih albuma), naredne „On My Knees“ i „Hole“ taman graciozno okrznu grunge da bi tek s „Move On“ spoznali i veličinu kapaciteta ovih Riječana kad je u pitanju balada, taman prije ‘bager riffa’ naslovne „No King“. Dotična pjesma otvara kompleksnost drugog dijela u kojem je manje potencijalnih singlova, ali više daleko nužnijeg ‘stoniranja’ koje ovdje dolazi kao neko putovanje korijenima. To kulminira posljednjom „Drown In The Fire“ čiji fantastični kraj vas instantno vrati u realnost, ali ga ovdje ne bih želio otkrivati.

Album „No King“ je superiorni glazbeni gigant koji će se po svoj prilici morati baktati s patuljastim tržištem u super-otegotnim okolnostima korona-krize. Ali ipak bih za kraj htio udahnuti malo pozitivnog duha obzirom da je ista kriza donijela neke pomake druge vrste. Naime, baš zato jer je cijeli svijet koncertno prizemljen, u oči i uši preko streama i Youtubea su i ovom autoru upali u fokus neki novi zanimljivi izvođači koje bi u normalnim okolnostima možda teže primijetio. Možda upravo ta čudna situacija pomogne i bendu One Possible Option da dođe što prije do pravih ušiju za taj zvuk, gdje god se one nalazile.

O nadanjima o nekom eventualnom uspjehu u zemlji „Motora“ i Opće opasnosti, ipak ne bih previše. Tu povlačim ručnu na svaki entuzijazam. Tu sam ispušio sa svakim riječkim favoritom na kojeg sam se dosad kladio.

Ocjena: 9/10

(Croatia Records, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X