Na svojem drugom studijskom albumu maskirani gay kauboj napravio je značajan iskorak prema kvalitetnom autorskom rukopisu.
Maskirani gay kauboj sa zaleđem u punk rocku, Orville Peck, ujahao je na indie scenu svojim retro pop zvukom provučenim kroz teške naslage country & westerna i utjecaja pionira rock and rolla kao što su Roy Orbison i Elvis Presley. Njegov prvijenac “Pony” privukao je pozornost kritike i publike prije tri godine, a uslijedio je i dopunski EP “Show Pony” na kojem se Peck mogao pohvaliti i vokalnom suradnjom s velikom zvijezdom kao što je Shania Twain.
Došla je tako i 2022., a poni je narastao i postao punokrvni “Bronco”, divlji zapadnoamerički pastuh. Dijelom zbog porasta ambicija s prelaskom na veliku etiketu (i to ni manje ni više nego Columbia Records), Peck je znatno pojačao zvučnu kulisu koja prati gotovo filmske priče koje čovjek iza maske ovdje reda u velikom broju – njih čak petnaest. Usto, mora se priznati da je većim konjem Peck preskočio i određene zapreke i pokazao se kantautorom na višoj razine od one na kojoj se predstavio prvijencem.
Prije izlaska albuma, Orville je od početka godine materijal predstavio na dva EP-ja “Bronco: Chapters 1 & 2” od kojih je svaki donio po četiri pjesme s nadolazeće ploče. Publika je tako imala priliku upiti više od polovice pjesama prije nego što je proizvod prezentiran u cijelosti i mora se priznati da je na taj način postignut pozitivan rezultat. “Bronco” je osvanuo kao mješavina uhu već poznatog te novog i uzbudljivog u okvirima koji su na vrijeme postavljeni.
Prvo poglavlje donijelo nam je tako najavni singl “C’mon Baby, Cry”, uvodnu pjesmu albuma (i jednu od najboljih uopće) “Daytona Sand”, žešću rokericu “Any Turn” i “Outta Time” u kojoj Peck na dovitljiv način iskazuje svoju poznatu ljubav prema kralju rock and rolla u sjajnom stihu: “I meet a girl who’s trying to shoot the breeze/She tells me she don’t like Elvis/I say I want a little less conversation please.” Na drugom poglavlju našla se između ostalih i izvrsna “The Curse of the Blackened Eye” na kojoj Orville izvodi svoju verziju kaubojskog jodlanja koje zvuči neočekivano cool.
Cijela ova zbirka pjesama punih tipičnih vestern motiva, a prezentirana kroz prizmu istospolne kaubojske ljubavi koja je u posljednje vrijeme ponovno aktualizirana nagrađivanim filmom oskarovke Jane Campion “The Power of the Dog” zvuči teatralizirano i pompozno i vrlo je tanka granica po kojoj pleše, a koja dijeli pastiš od autentičnog autorskog proizvoda. Ako su prethodna Peckova izdanja više jahala s pogrešne strane navedene linije, “Bronco” je ipak vrlo uvjerljiv iskorak prema kvalitetnom stvaralaštvu. Ako nastavi tim putem, Orville bi se mogao predstaviti kao mnogo više od tajanstvenog kurioziteta.
Ocjena: 7/10
(Columbia, 2022.)