Ako se sve odigra prema planu i očekivanjima, 2024. bi se na Oscarima mogla po prvi put u posljednjih dvanaest godina dogoditi jedna od dvije rijetke stvari.
Jedna od najzanimljivijih oskarovskih borbi odvija se u kategoriji za najboljega glumca u kojoj su se kao favoriti izdvojila imena dvojice voljenih glumaca, ona Cilliana Murphyja za naslovnu ulogu u biografskoj drami “Oppenheimer” Christophera Nolana, te Paula Giamattija koji se natječe svojim prikazom mrzovoljnog učitelja u dramediji Alexandera Paynea “The Holdovers”.
Premda se u početku mnogo nade polagalo i u Bradleyja Coopera za ulogu slavnog skladatelja i dirigenta Leonarda Bernsteina u filmu “Maestro” koji je ovaj sam i režirao, izostanak osvajanja nagrada u prvom dijelu sezone gurnula ga je u drugi plan zajedno s Jeffreyjem Wrightom odličnim u “American Fiction” te Colemanom Domingom (“Rustin”) za kojega se od početka smatralo da će mu i sama nominacija ove godine biti dostatna nagrada, otvarajući mu put do novih uloga poput one oca Michaela Jacksona u nadolazećoj igranoj biografiji kralja pop glazbe.
Giamatti i Murphy među sobom su podijelili Zlatne globuse; prvi ga je odnio u kategoriji komedije, a drugi drame. Giamatti je zatim osvojio nagradu za najboljeg glumca na dodjeli Critics’ Choicea, što mu je trenutno donijelo minimalnu prednost na kladionicama u odnosu na glavnog konkurenta. Očekuje se da bi se ta razlika trebala nivelirati na sljedećoj velikoj dodjeli, i to već ovaj vikend kad se uručuje BAFTA za čije se glasačko tijelo očekuje da će biti na strani Britanca.
Konačnu prevagu tako bi trebala donijeti dodjela nagrada glumačkoga ceha (SAG) koja je na rasporedu sljedeći vikend, 24. veljače. Ovdje treba napomenuti da je Screen Actors Guild dosad bio veoma sklon Giamattiju koji već ima četiri njihove nagrade u karijeri. Dvije je ostvario u televizijskim ulogama (“John Adams” 2009. i “Too Big to Fail” 2012.) koje se, naravno, na Oscarima ne nagrađuju, dok je tome pridodao jednu kao član glumačke postave još jednog Payneovog filma, “Sideways” (2005.), te jednu za sporednu ulogu u “Cinderella Man” godinu dana kasnije koja se ipak nije pretočila i u Oscar gdje je izgubio od Georgea Clooneyja (“Syriana”).
Ako “Oppenheimer” osvoji Oscar za najbolji film, na što apsolutno sve dosadašnje nagrade upućuju, a ne dogode se nikakve neočekivane promjene u utrci za glavnoga glumca, po prvi put u posljednjih dvanaest godina dogodit će se jedna od dvije rijetke stvari. Naime 2011. posljednji je put Oscar za glavnog glumca završio u rukama onoga koji je glumio u naslovu proglašenom za najbolji film, a to je Francuz Jean Dujardin u sad već pomalo zaboravljenom nijemom uratku “The Artist”, pa bi Murphy mogao biti njegov prvi nasljednik s tim postignućem.
Isti taj Dujardin zadnji je glumac koji je osvojeni Zlatni globus u kategoriji komedije ili mjuzikla pretočio u Oscar za najboljega glumca, a kao prvom nakon njega to bi moglo uspjeti upravo Giamatiju. Prije Dujardina samo su četvorica glumaca ostvarila taj podvig: Art Carney (i to baš nad Alom Pacinom nominiranim za ulogu u najboljem filmu, “The Godfather: Part II”), Richard Dreyfus, Jack Nicholson i Jamie Foxx. Samim time upisivanje Giamattija u taj mali krug čini se težim zadatkom, pa bi i njegovo ostvarenje bilo utoliko vrijednije.
Unatoč Paulovoj trenutnoj milimetarskoj prednosti nad Cillianom (koju, primjerice, kladionica Gold Derby trenutno ni ne prepoznaje s oba glumca na izjednačenim izgledima od 69/20), članovi Akademije bi s lakoćom svoje simpatije mogli usmjeriti prema Ircu ako odluče zasipati “Oppenheimer” cijelom kišom nagrada kao rijedak film koji je istovremeno ozbiljan u svojoj temi (kako to Akademija uglavnom voli), a istovremeno je postigao i nevjerojatan uspjeh na blagajnama.
Kao što rekosmo na samome početku, utrka za najboljega glumca pretvorila se u vjerojatno najneizvjesniju kategoriju na ovogodišnjoj dodjeli, a obojica favorita ostvarili su fenomenalne uloge itekako vrijedne ove nagrade. Za kojega god da se Akademija na koncu odluči, nećemo moći reći da su pogriješili.