Kada je projekt dobro pripremljen, bendu se može dogoditi da već na prvom koncertu samostalno dupkom napuni Mali pogon Tvornice. To je sinoć dokazao novi bend Nike Potočnjaka, Otrovna Kristina.
Da ovi dečki misle ozbiljno bilo je jasno i prije koncerta jer toranj gitarskog pojačala visok više od dva metra koji se sastojao od dva boxa i dvije glave, golicao je maštu. Niko Potočnjak je glazbenik kojemu se vjeruje, ostvario je to povjerenje na osnovu projekata Seven That Spells i Jastreb, i čega god da se prihvati bit će vrijedno, pa čak i projekt koji stoji na upitnom temelju primitivnog balkanskog hard rocka, žanra koji danas ne bi trebao biti oživljavan ni kao zajebancija. Prigodna slušaonica tog žanra pripremala je atmosferu za koncert još više budeći zanimanje. Zašto ići stazama Yu ili Korni grupe i na koji to način netko poput Potočnjaka misli učiniti?
Na odgovor nismo morali čekati dugo, tek malo duže od planiranog zbog šumova u monitorima zbog kojih je početak koncerta pomaknut za desetak minuta. No čim se ovaj trojac napokon oglasio prvim urlikom, prolomila se moćna buka kakvu možda na snagu studijskog albuma i nismo očekivali. Koncert nije padao ispod granice od 100 decibela, a vrela Tvornica se tresla. Teški rock sa masnim elementima stonera, vrhunski odsviran i začinjen Potočnjakovim divljim solažama zvučao je doista brutalno, no poznavajući zvuk Seven That Spells i Jastreba, to ne čudi. Ono što Kristinu razlikuje od tih bendova upravo je taj sastojak koji joj je i najveći uteg oko vrata, a to je taj seljački element Dugmeta koji ljude s ovih prostora uporno iz nekog razloga fascinira i pod okriljem kojega se primitivizam šverca pod okriljem zafrkancije. Brkovi više nikome nisu smiješni. Nakon što su krenuli kao zajebantski projekt, upali su u područje gdje zajebancije više nema i prodaju primitivnom narodu ono što i traži. To je sklizak teren i šteta je što i Kristina pleše po njemu.
Je li, dakle, Otrovna Kristina trenutno zastranjenje Potočnjaka sa putova kojima je već hrabro kročio? Iz više se razloga čini se da nije. Prvenstveno stoga što je riječ o bendu koji rastura po tim istim spomenitim putovima, ako se izuzme balkanska komponenta. Uživo zvuče i više nego ozbiljno i sama glazba zauzima glavnu ulogu daleko ispred forme i cijeli dojam je izrazito pozitivan. Osim toga, za usputni, diverzantski projekt bio bi više nego hrabar potez prvi koncert samostalno održati u Tvornici, na istome već prodavati majice, ne bi publika već znala pjesme, ne bi nahrlili u tolikom broju na nešto što je prolaznog karaktera. Ne, Otrovna Kristina je projekt koji je jako dobro promišljen, planiran i proveden. Od vizualnog rješenja prvog albuma, logotipa s naopakim križem, pa do isfura članova, svaki element igra svoju ulogu u identitetu benda.
Potočnjakova divljanja s gitarom uvijek ćemo rado slušati, čak i u stilski upitnijim projektima. Sudeći prema publici na prvom koncertu, nova zvijezda je rođena, glasna je i nosi čašu otrova koji će se rado popiti.