Moglo bi se reći da je za prvu večer Beer Festa izvučena trostruka doza rock and rolla, poput kostura nekog kita na obali koji ljudi gledaju i zamišljaju kakva je to mrcina nekada bila.
Jučer je u popodnevnim satima otvoreno peto izdanje Zagreb Beer Festa, manifestacije koja posjetiteljima nudi veliki izbor craft i industrijskih piva, standardnu festivalsku klopu i nastupe šarolikog izbora izvođača, a za sve to ne naplaćuje ulaznicu. U usporedbi s, primjerice, beogradskim Beer Festom koji sam sebi, možda i s pravom, tepa da je “najveći muzički spektakl u Jugoistočnoj Evropi” i u rekordnim godinama bilježi gotovo milijunsku posjećenost, zagrebačko izdanje je još uvijek mala beba, ali se iz godine u godinu pokazuje kao zgodno mjesto za popodnevno okupljanje s prijateljima uz degustaciju piva i popratni glazbeni program, te kao takvo, čini se, bilježi tendenciju rasta.
Nakon što je prošlogodišnje izdanje održano u izgnanstvu kod Boćarskog doma, a godinu dana ranije u jeku pandemije festivala nije ni bilo, ove se godine Beer Fest vratio na tzv. Tuđmanac, svoju staru lokaciju gdje su se odvila i prva tri izdanja. Po pitanju glazbe i zabave, ove godine će se kroz četiri dana na velikoj pozornici izmijeniti čak 15 izvođača od kojih je malo koji istinski napet, a među zvučnijim imenima izdvajaju se Hladno pivo, Vojko V, (nakon, čini se, vječnosti) M.O.R.T. i drugi. Ima tu i nešto regionalnih izvođača koji uglavnom izvode onu glazbu za mlade koji mi četrdesetogodišnji dinosauri ne razumijemo, ali i nekoliko cover bendova jer svirati valjda i oni moraju.
Upravo je jedan od tih iz potonje skupine jučer imao dubioznu čast popodnevnog otvaranja festivala. Ballbreakers su na sceni već gotovo petnaest godina i sviraju pjesme australske hard rock skupine AC/DC koja je na sceni još od Jure ili Trijasa i od tad svira jednu te istu stvar iz arsenala adrenalinskog rocka. Srećom ta stvar je dobra i odolijeva vremenu, pa od nje ima kruha i za imitatore. Naš portal inače ne pridaje mnogo pozornosti cover bendovima iz jednostavnog razloga što smatramo da je autorska scena toliko bujna i snažna da zaslužuje našu potpunu i bezrezervnu potporu u zajedničkom nastojanju da je očuvamo i promoviramo. Ipak, Ballbreakersima treba priznati da vrlo dobro skidaju AC/DC. Da su imali deset puta jači razglas na raspolaganju, mogao bi se čovjek koji put zabuniti i pomisliti da sluša pravu stvar. A valjda za cover bend nema veće pohvale od toga.
Nakon njih pozornicu su preuzeli Kojoti, bend koji je nakon dva desetljeća pauze pomno isplanirao veliki povratak na scenu ne pretjerano famoznim albumom “Sve je pod kontrolom”, da bi im se na tu kulu od pijeska bezobrazno obrušila pandemijska plima i ostavila ih u novom limbu između comebacka i nebitka. Iako je i njihov nastup odrađen u poslijepodnevnim satima na sunčanom proplanku što nosi ime namrgođenog predsjednika, setlista koju su pripremili bila je ambiciozna po količini sadržaja koji je jednakom mjerom grabio iz vreće zlatnih hitova devedesetih, kao i iz torbe povratničkog albuma. Mora se priznati da na trenutke nisu zvučali sasvim usvirano, a možda zbog sporadične popunjenosti livade zbog ranog termina i nedostatka feedbacka publike, činilo se kao da nemaju energiju potrebnu da se svirka odruži u mjeri koju pjesme zahtijevaju. U prilog im nije išla ni klimava reggae obrada “Ona se budi” Šarla Akrobate, a nastup je izvuklo neočekivano gostovanje Kandžije koji je odrokao naslovnu pjesmu s novog albuma, a zatim se pridružio i u freestyle izvedbi na hitu “Halucinacija” iz davne 1996. godine.
Zatim je pao mrak, a horda ljudi samo se slijevala na Franjin proplanak. Sve je bilo spremno za Let 3. Isti onaj Let 3 koji album nije izdao već šest godina, a ni taj nije bio za pamćenje, pa je zadnje studijsko izdanje s kojeg nešto konkretno sviraju na koncertima “Bombardiranje Srbije i Čačka” s polovice prve dekade ovog stoljeća. Isti onaj Let 3 koji nas sve manje uspijeva šokirati i nasmijati svojim provokativnim performansima, pa ih dočekujemo tek s blagim osmijehom: “Opet oni.” Ali kad je taj isti Let 3 zakoračio na binu i lupio prve taktove “Drame”, zvučali su moćno, bombastično i svjetski. Još bolje su legle stvari iz ropotarnice 20. stoljeća kao što su obrada Termita “Vjeran pas”
te “Sedmi kontinentio”.
Prlja je vladao predstavom nakićen nekakvom krunom Boga Sunca i odjeven u bijelu halju koja mu je uzrokovala i određenu dozu problema, dok je uz njega ritam držao i svoje konfabulacije urlao Mrle u nečemu što je iz daljine možda nalikovalo kostimu kakvog rimskog centuriona. Bombardirali su Zagreb i Tuđmanac teškim arsenalom s “Jedine” i “Čačka”, a službeni dio priveli kraju s dvostrukom dozom spolovila u “Riječke pičke” i “Kurcem u čelo”. Uslijedila je neka vrsta eksperimentalnog bisa u kojemu smo čuli nadrealističke “Ciklamu”, “Srničicu” i “Ženu varam”, prije nego su za coup de grâce izvučene vječne “Droga” i “Nafta”, pa zatim i još jednom “Drama” u reprizi.
Moglo bi se reći da je za prvu večer Beer Festa izvučena trostruka doza rock and rolla, poput kostura nekog kita na obali koji ljudi gledaju i zamišljaju kakva je to mrcina nekada bila. Jedine prave obrise veličine te zvijeri uspio je donekle dočarati Let 3 u svom tradicionalno sumanutom nastupu. Svi koje zanima kako taj kostur izgleda večeras će dobiti novu priliku na koncertu Hladnog piva. Živjeli!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
