Razgovor s profesorom estetike, filozofije, psihoanalize i kazališta, Michelom Nebenzahlom, nedavnim gostom Test! festivala.
Kroz kazališne radionice proveli ste dosta vremena radeći sa studentima u Tunisu, kakva su iskustva i vaši budući planovi?
Michel Nebenzahl: U Tunisu sam predložio program koji se temeljio na dvama temeljnim aspektima vjere. Predložio sam temu “Tabui Kurana” koje bi pokušali prevesti u senzibilitet pozornice. Na primjer otkriti što je smisao vela (feredže) i kroz timski rad promisliti čitavu temu od toga koja je konstrukcija roda, koji su razlozi takve konstrukcije i kako mogu biti prevedeni kao pitanje roda kroz gestikulacije, stavove, pokrete itd., pretvaranje čitave religije u umjetničku produkciju. Također smo radili na islamskim molitvama koje smo transferirali u pjesme. U tako prevedenim pjesmama sugovornik prestaje biti Bog i postaje ljudsko biće. Malo pomalo, to će imidž fanatizma koji se povezuje s Islamom okrenuti u prekrasnom i pozitivnom smjeru. Nakon salafističkog upada na Sveučilište u Tunisu, moji studenti su bili u suzama jer je naša suradnja zaustavljena i odgođena.
Kako ste se sami predstavili kao Europljanin, ne samo s obzirom na svoju obiteljsku povijest, već upravo zbog vlastitog životnog iskustva, kako biste generalizirali današnju europsku kulturnu politiku?
Michel Nebenzahl: Zajedničko pitanje cijele Europske Unije danas je pitanje Roma. Oni su sveprisutni kao što su prije bili Židovi. Prošle godine u Parizu sam zajedno s mojim studentima i s mojom obitelji bio dio organiziranog prosvjeda protiv ideje da se Rome izbaci, odnosno otjera iz zemlje. Oni su rasprostranjeni po čitavoj Francuskoj, a njihova je kuća Cirkus. Pariški ciganski cirkus puni se publikom čitave godine. To je velika trupa izvođača koju prati još barem dvadesetak drugih tipova profesija koji zajedno čine cijelo jedno produktivno društvo. Kada bi u našim kazalištima i za potrebe istraživanja medija uzeli primjere iz strukture romskog društva, zasigurno bi dobili zanimljiva otkrića u području medijske produkcije. Ne znam koliko ste upoznati s progonima Roma koji se trenutno događaju u Bugarskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj? Ako ih i ne progone onda ih kompjuterski opismenjuju za integraciju. Pitanje koje bi se trebalo rasvijetliti u svakoj europskoj zemlji je pitanje slobode romskog naroda, slobode da svoju kulturu slobodno očituju.
Koje je Vaše viđenje trenutka s obzirom na vaše dugogodišnje sudjelovanje na međunarodnom studentskom festivalu kazališta i multimedije u Zagrebu?
Michel Nebenzahl: Reći ću nešto grubo ali moram to učiniti s mog kuta gledišta, ljudi ovdje zaista nisu intelektualno niti umjetnički motivirani. Ne znaju što je inteligencija i što je umjetnost. Kada bi to znali tada bi ih i cijenili. Jedini koji su doista uključeni su oni koji su zaljubljeni. Ljubav nas uči da poštujemo drugu osobu, da učinimo nešto za nju, da ne propuštamo niti jedan trenutak koji bismo mogli provesti s tom osobom. Ista je stvar je i s poslom. Poznajem Test! festival kakav je bio prije dosta godina i zaista se osjetilo ove godine da je festival u krizi. Kada bi se napravio sažetak cijelog festivala 80 posto predstava ukazuje točno kakav je aspekt kreacije današnjice na izvrsnu temu “Apokalipsa spolova u umjetnosti”. Na temelju viđenog može se konkretno steći dojam na čemu smo. Genologija transseksualne produkcije koju smo vidjeli na festivalu u predstavi „Tucké Royale“ proizlazi i iz Rimbaudove genologije. U vrijeme francuske kolonizacije on nije bio ključni pjesnik. Intelektualno, on je bio posve antikolonijalan.