Ove godine Cirque du Soleil, svjetska atrakcija quebečkih korijena navršava 40 godina postojanja. Neobično je velik sunčani krug ovog cirkusa koji je dotjeran do umjetnosti u svakom svom segmentu.
Među dvadesetak predstava za koje se na stranici projekta nude ulaznice je i predstava “Alegra”, prikazana u Beogradu 2012. godine. Predstavu “OVO” premijerno su ponudili 2009. godine. Te 2012. malo sam čeznula što predstava u Beogradu nije bila baš ova “OVO”, sad doživljena s 15 godina odmaka od premijere. Prvenstveno zbog kostimografije koja mi se činila znatno privlačnijom od one za Alegru.
Kao umjetničko dobro, prilično je tužno što se mjesta pod krovom Arene prodaju za više od 50 eura umjesto da su 5 i da su dupkom pune publike koja možda prvi puta u životu vidi cirkus, barem ono humano što je ostalo u njemu jer životinje se, srećom, više ne tjeraju da stoje na lopti ili skaču kroz plamene obruče.
Priča o cirkusu je priča čovječanstvu u kojem svatko ima svoju ulogu, od vlasnika do publike. Skreće mi na to pažnju izjava mog sina kad vidi Arenu. “To je moderna Pula, šta ne?” Malo kasnije razmišljam kako bi se priroda možda i razvela od čovječanstva, no samo je jedan dom pa smo nerazdvojni. Gdje je to čovječanstvo zaista, od hi-tech svemirskih putnika do poludivljih zajednica u nekoj špilji i svih i svega između.
Naglašenim žutim spektrom svjetla i zvukovima livade, šume i močvare dočekala nas je pozornica s ogromnim jajetom. Artisti, akrobati, muzičari i komičari predstave “OVO” tu su s namjerom uvući nas u svijet kukaca.
Prisjećanje na vožnju do Arene, blagog razočarenja što nema akreditacija već dobivam ulaznicu i netom potrošenih 77 eura na mjesto do mog, za sina, polako blijedi. Počinje predstava i pogađanje kukaca. Je li to muha sa smrdljivim martinom izmjenjuje prdece? U jednom trenutku ponovo sam u autu, semafor vječno čuva crveno, ali žongler na par desetaka metara je u elementu i vrijeme veselije prolazi.
Namjera da produkcijski “OVO” bude na visini svoje reputacije opravdava cijenu koja ipak nekako stane u budžet pa makar je kreditna kartica već na zadnjim isparenjima. Preskočiti će se nove tenisice i još štošta kako bi se uživalo u dva sata akrobacija koje mame zadivljene uzdahe zadovoljstva. Uzdaha nemoći i negodovanja je uglavnom previše. I cirkus je postao luksuz na neku foru. Puno praznih sjedala govori tome u prilog. Barem bi vikend trebao biti pun.
Puno praznih sjedala ostavlja neku prazninu dojma. Mašinerija ima svoju logiku i računicu. I sama Arena je bolna rata kredita svaki mjesec. “OVO” nastupa dan manje od Aleksandre, međutim s pet predstava. Hoće li uspjeti mega dance party, motaju se misli dok se pogled penje kompliciranim sklopovoma koji vise sa stropa dvorane.
Dolje su buhe, moljac, leptiri i već spomenuti “smrdljivi” protagonisti. Bubmara je glavna komičarka, pauci, stjenice, paličnjaci (možda nisu, oni su samo donijeli zaštitnu mrežu buhama na trapezu) izmjenjuju se u šaljivim i akrobatskim prizorima. Uvježbanost do najmanjeg detalja ne ostavlja prostora improvizaciji, to savršenstvo je pomalo iritantno, ali dijete uživa i to je najbitnije.
Organska strana priče prisutna je i kroz glazbu koja je živa i toplinom obavija dvoranu. Violina se u jedom trenu sukobljava s defom u majstorstvu izvedbe. Def nakon toga nestaje iz priče, pomalo nepravedno jer je jak poticaj publici. Dolazi dio s harmonikom, a kroz cijelu predstavu provlači se i nježan glas nekih dalekih mora na koja asocira kroz samba i bosa nova ritam i zvuk. Bend, iako cijelo vrijeme kostimima vuče na potkornjake, zapravo su žohari.
Tridesetak umjetnika na sceni ne može prikazati bogatstvo cijelog svijeta kukaca, jelenak bi sigurno bio fenomenalan kostim da ga se netko nekad dosjetio napraviti. Dvanaest skakavaca napokon iskorištava potencijal penjačke stijene iza pozornice koja cijelo vrijeme predstave služi kao pozadina za video mapping lišća i drugih staništa kukaca.
Dijete je premoreno zaspalo s osmijehom čim je dotaklo jastuk. To se ne događa svaki dan.
Cirkus uskoro napušta grad. S 20 različitih predstava među kojima su teme “Michael Jackson”, pa “Ljubav s glazbom Beatlesa”, Cirque du Soleil mogao bi se vraćati svaki drugi mjesec kad bi bilo interesa.
Ovaj moćni cirkus je stvoren susretom trupe i budžeta kanadskog ministarstva kulture s dobro investiranih 1.6 milijuna dolara. Ostalo je povijest tisuća verzija koliko je i ljudi koji ju grade već četiri puna desetljeća.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
