Zagrebački bend Ruiz je posljednjih pet godina sinonim koncertne energetske bombe, a njihov prošlogodišnji album ‘RuizRadioRevolution’ su i glazbeni novinari ovog portala uvrstili među top 10 diskografskih trenutaka koje ne treba propustiti. Vođeni tom niti odlučilo smo se pobliže upoznati s bendom.
Svejedno ste pored toga ponudili album na besplatni download i preslušavanje. Je li i vama kao i nekima to pomoglo u prodaji fizičkih primjeraka?
Tomislav Šnidarić: Album nismo dali na besplatni download jer je takav dogovor bio sa izdavačem. Ljudi su mogli doduše sami birati cijenu koju će platiti, a mi smo htjeli angažirati naše fanove da zajedno s nama utječu na promjene u društvu. Za Božić smo tako donirali Udruzi 1000 kuna, simbolično, ali od srca. Hvala svima koji su podržali, a oni koji žele tek podržati mogu to činiti i nadalje jer mi ne stajemo. EP „Draw The Line Never A Square“ je dostupan besplatno, a vjerujem da će uskoro biti i album.
Ovih dana je nezaobilazna tema bila zatvaranje velikog pogona Tvornice. Kako ste vi gledali na tu situaciju, kad je postojala kao ozbiljna prijetnja gašenja novog „neslužbenog“ centra alternativne kulture?
Tomislav Šnidarić: Sudbina stvari koje imaju vrijednost često je vrlo teška. Zagreb mora svoju urbanizaciju doživjeti i na kulturnom polju. Tone betona i stakla mnogima nisu dovoljne da neki grad dožive gradom. Tvornica ima ljude koji znaju napraviti velike stvari, ima infrastrukturu kao prokušano koncertno mjesto u koje je uloženo puno novaca. Još nedostaje politička volja koja će dati nedvosmislenu potporu urbanoj kulturi u Zagrebu.
Kako kao glazbenici gledate na cjelokupnu ACTA, SOPA, PIPA situaciju?
Tomislav Šnidarić: Internet je kao primarni prostor komunikacije u razvijenom svijetu nužno doveo u pitanje određene legislative. Pravo ljudi na informaciju mora biti prioritet, a intelektualno vlasništvo tu će dobiti po repu. No, rijetko stvari završavaju u slijepim ulicama. Pronaći će se načini.
Imate li osjećaj da se netko konkretno zalaže za bolji status glazbenika?
Imam. Sami glazbenici. Ali to nije dovoljno dakako. Živimo u državi u kojoj ne znamo prodati pšenicu i mlijeko na održiv način, pa koliko je glazba kao proizvod daleko od neke komercijalne perspektive? Dva najuspješnija urbana benda u hrvatskoj imaju članove koji glume o reklamama, sapunicama, pišu blogove, a rasprodaju arene dok nam radiopostaje doslovno ispiru mozak njihovim pjesmama. Što da onda mislim o statusu glazbenika?
Što je glavno „pogonsko gorivo“ vaše visokooktanske svirke?
Tomislav Šnidarić: Mi smo tri tipa koji imamo energiju i strast za onim što radimo. Dodajte u taj lonac šaku zdrave frustracije, okrenite plin na najjače i ono što krene šištati to je Ruiz.