Pola stoljeća nakon prvijenca i četrdeset godina nakon ‘McCartney II’, slavni Beatle zaokružuje trilogiju svojih ‘sam svoj majstor’ izdanja.
Godine 1969. John Lennon napušta Beatlese ostavljajući ostatak benda u razdoblju nedoumice i zbunjenosti po pitanju budućnosti. Paul McCartney taj period provodi snimajući svoj prvi album nazvan jednostavno “McCartney”, ploču koja je nakon detaljno aranžiranih i raskošno produciranih izdanja njegovog matičnog benda kritičarima zvučala više kao kolekcija demo snimaka, nedovršenih pjesama i nerazrađenih ideja koje je Macca snimio sam u kućnoj radinosti nego otvaranjem novog poglavlja nadolazeće bogate samostalne karijere glazbenog velikana kakvim će se pokazati.
Naravno DIY i lo-fi kantautorski albumi kasnije će se pretvoriti u žanr za sebe, ali McCartneyjev pionirski rad na tom području nije generirao mnogo oduševljenja u proljeće 1970. kada je izvorno objavljen, a osim negativnih kritika nosio je i stigmu albuma koji je označio konačan raspad famozne četvorke. Unatoč tome, prodavao se vrlo dobro pa je čak tri tjedna držao mjesto na vrhu ljestvice prodavanosti u Sjedinjenim Državama, a s čelne pozicije skinut će ga tek posljednje izdanje The Beatlesa “Let It Be”.
Naredne godine Paul objavljuje eklogu “Ram” koji potpisuje sa svojom suprugom Lindom McCartney, a ostatak desetljeća snima ploče s bendom Wings. Tek 1980., puno desetljeće nakon prvijenca, Macca će se vratiti samostalnom radu, ponovno albumom za koji je sve instrumente snimio sam, a nosit će ime “McCartney II”. Na ovom izdanju Paul koketira s elektronikom i žanrovima kao što su synth pop i new wave, a kritika još jednom ne nalazi pretjerano lijepe riječi. Premda će Paul u više navrata snimati albume koje je u najvećem dijelu odsvirao sam, trebat će nastupiti tek pandemija 2020. da doživimo treći album niza “McCartney”. Sam autor kaže da je snimajući album imao osjećaj kao da stvara glazbu sam za sebe, a taj opušteni način rada se isplatio.
Ploču otvara “Long Tailed Winter Bird”, gotovo instrumentalni broj čiji gitarski rif doziva u sjećanje ozračje njegovih ranijih folk izdanja nakon čega slijedi “Find My Way” koja je izabrana za singl, a na kojoj glavnu riječ pruzimaju slojeviti sintesajzeri odsvirani preko razigranog ritma. Svaka sljedeća pjesma na sličan nas način odvlači u različite kutove glazbene konstelacije u kojima bi samoizolirani Macca pronašao svoju muzu u trenutku pisanja. Unatoč takvoj stilskoj različitosti kvaliteta je na prvoj polovici ploče postojana, čak i kad se radi u materijalu koji bi se inače mogao činiti kao “filer”, poput kratke rokerice “Lavatory Liv” čija bi se naslovna junakinja mogla upisati u šire društvo čudaka u pjesmarici Beatlesa.
Središnju poziciju albuma drži “Deep Deep Feeling” kontemplativni broj koji se proteže kroz čak osam i pol minuta. Polako gradeći atmosferu, svojom slojevitošću, te impozantnom strukturom i produkcijom najmanje djeluje kao produkt one-man eksperimenta kakvim se ova ploča predstavlja. Nažalost, nakon ovog prijelomnog trenutka album djelomično gubi na snazi kada na “Slidin'”, jedinoj pjesmi na kojoj sudjeluju i drugi glazbenici, zabrazdi u pokušaj dodavanja dodatne rokerske žestine i natruha psihodelije zaostalih iz zlatnih dana Beatlesa s “Revolvera” ili tzv. bijelog albuma.
Zapravo iz druge polovice albuma valja izdvojiti tek jedan vrhunski trenutak zabilježen u akustičnoj “Kiss of Venus”. Premda ništa u završnom dijelu albuma nije loše, jednostavno ostaje zasjenjeno dosta snažnijom prvom stranom prije nego se pozdravimo sa završnom “Winter Bird / When Winter Comes” koja zatvara krug počinjući rifom koji je otvorio ploču i povratkom životu na farmi koji se provlači tako često kroz tematiku koju Macca obrađuje u samostalnoj karijeri.
“McCartney III” je prvi u troglavom DIY nizu koji je kritika obasipala pohvalama pri objavi, a sa svojim izrazito kasnim datumom izlaska vrlo je vjerojatno kako je riječ o posljednjem albumu ove lude godine koji će privući veću pozornost publike i kritike prije nego se bacimo podvlačenju crte i zbrajanju svega što nam je 2020. donijela. Glazbenicima je donijela mnogo brige, problema i straha za budućnost. I publika je ostala uskraćena za nastupe uživo, no nagrađena je barem sasvim solidnim brojem kvalitetnih albuma od kojih neke možda nikad ne bismo ni čuli da im autore izolacija nije natjerala u potragu za novim nadahnućima. “McCartney III” je vrlo vjerojatno jedan od takvih albuma.
Ocjena: 7/10
(Capitol Records, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
