Autor Paul Trynka kao da je Davida Bowieja pratio u stopu i svjedočio svemu što mu se događalo. No na glavno pitanje nije ponudio odgovor. To i dalje ostaje individualna misija.
Zadao je posla David Bowie biografu Paulu Trynki za solidan broj novih poglavlja knjige „Starman“ ovogodišnjom ‘ofanzivom’ započetom s objavljivanjem albuma „The Next Day“, čime je započeta do sad neviđena pompa oko njega. Slavilo ga se i brojnim izložbama i multimedijskim projektima i (s razlogom) ponovno veličala njegova glazba. David Bowie je tako nedvojbeno obilježio prvu polovinu godine, da bi novi ‘udar’ upravo uslijedio obznanjenom suradnjom s Arcade Fire i Jamesom Murphyjem, tako da o nekom podvlačenju crte ove iznimno uspješne godine za najvećeg kameleona showbizza nema govora.
A opet unio je jednu potpunu novinu – nije progovorio ni riječ za javnost, a kamoli nekome dao intervju. Apsolutni silenzio stampa koji je urodio plodom, jer biti sveprisutan bez tog osnovnog oblika komunikacije do sada nije uspjelo nikom živom na sceni. U jeku svega toga biografija „Starman“ na našem tržištu se našla u pravo vrijeme, gotovo kao priručnik koji bi trebao nuditi ključ rješenja vječite Bowijeve neuhvatljivosti. Naravno uz opasku kako ista logično završava tajanstvenim citatom Mikea Garsona: „Vidjet ćemo što nam je suđeno“, koju je Trynka dobro iskoristio u trenutku dugogodišnje Bowijeve tišine i kad je puno pretpostavki visjelo u zraku. Od toga da konačno živi svoje prave roditeljske dane s kćerkom Lexi, preko želje za houdinijevskim nestankom, do toga kako se povukao zbog konstantnog straha za zdravlje jer bi ga srce moglo fatalno izdati.
No nenapisani rasplet koji se ove godine proživljava, ujedno je i dalje dobra motivacija za uzimanje „Starmana“ u ruke. Paul Trynka posegnuo je za oprobanom biografskom tehnikom ilustriranja nečijeg života o kojem pričaju svi samo ne glavni karakter. Obzirom na vanzemaljsku auru koja prati Bowieja još od vremena Ziggyja Stardusta, taj potez čini se opravdanim ako se želi dati božanska mistika (što je pisac i učinio), a opet puno toga ostaje nedorečeno i neobjašnjeno. Posebice situacije koje uključuju kreativni rad, promišljanje, dolaske do ideja, konflikte i ljudsku nutrinu. Potrudio se Trynka i oko toga, ali kad glavni izvor informacija ne progovara, gubi se i najmanji oblik dramatičnosti. A Bowiejev život je i po onome što je autor utkao bio neprestana drama.
Najdublji biografov ulazak u Bowijev odnos s nekim bio je onaj s Iggyjem Popom tijekom berlinskih godina i naravno jednog od najznačajnijih kreativnih razdoblja i niza albuma „Low“, „Heroes“ do „Scary Monstersa“, kao i paralelni rad na ponovnom otkrivanju Popa i njegovom osamostaljivanju kroz albume „Idiot“ i „Lust For Life“. S druge strane odnos s Angie Barnett kao da je ostao zamagljen i zarobljen u njihovoj zadimljenoj umjetničkoj komuni u Haddon Hallu i nijansiran s puno više zadrške, jer je autor u jakoj empatiji s glavnim karakterom i slabo razdvaja Davida Jonesa kao osobu od Davida Bowieja kao umjetnika.
Iako gledano po količini informacija koju je podastro u knjizi i silnih imena još od Davidovih osnovnoškolskih dana stječe se dojam kako je Trynka glazbenikov sijamski blizanac s odličnom memorijom. U tom pogledu podastiranja informacija ‘ tko-kome i tko-s-kim se nema što prigovoriti. „Starman“ je zbog toga gotovo enciklopedijski uvezana biografija Davida Bowieja. No time je i knjiga kojem se može pristupati kao priručniku, po poglavljima i razdobljima, dok u konzumaciji kako cjelovito djelo suhoparnost zna nadvladati neke detalje, jer koliko god Trynka iscrpno iznosi podatke, toliko nedostaje i moment gradnje fabule, a to je kako je već navedeno prilično teško, ako onaj o kome se radi ipak nije naveo ključne ‘ljudske’ trenutke svog života, što je iznimno važno da bi se od šume moglo vidjeti stablo. A Bowie je iznimno kompleksna osoba, čak i kad bi se izbrisao njegov kreativni rad, tu je šizofrenično obiteljsko naslijeđe, grižnja savjesti zbog brata, zatim faze potpune odbojnosti spram droga do samodestruktivnog prekomjernog uživanja u njima, kao i kukavičko bježanja u jednom trenutku spram hvatanja u koštac s nevjerojatno zahtjevnim stvarima u drugom, iz čega je i proizašla ta poznata ‘kameleonska narav’.
Trynka kroz obilje podataka skicira Boweijev životni put, ali ne nudi dublje poveznice, često u knjizi naglašava kako je Bowie ‘donio dobru odluku’, čak i kad je očito da nije imala takav ishod, kao da ne želi doći u konfrontaciju s obožavateljima u čije redove i on svakako spada. Ta vrsta idoliziranja stvara šum u osobnom donošenju zaključka čitatelja i koliko god se na prvu loptu čini da ide u korist Bowieju, toliko mu može i štetiti jer ne može postići vrijednost kakve imaju neke druge biografije, kakve recimo imaju već sad glasovite „Chronicles“ Boba Dylana i „Life“ Keitha Richardsa (iako su one autobiografije).
No izgleda da taj pomalo utopijski pristup samo naglašava to kako neke tajne javnost neće nikad saznati i kako legenda o ‘Čovjeku sa zvijezda’ mora biti obavijena velom tajne čak i kad se podastru svi podaci.
(442 str., prijevod: Mirela Priselac i Ana Badurina, Izdavač: Menart, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
