Razgovarali smo s Peeweejem Mooreom, jednim od rijetkih country izvođača čije turneje dopru do naših krajeva o tome što country izvođača čini odmetnikom, kao i o drugim stvarima vezanim za ovaj žanr vrlo bogate tradicije.
Vrlo malo country glazbenika ima turneje koje sežu na istok Europe, u ovom slučaju u Hrvatsku, no Vama je ovo već treći nastup u Zagrebu in u prilično kratkom razdoblju. Kako to?
Peewee Moore: Nisam znao što da očekujem kad sam prvi put krenuo na nastup u Hrvatskoj. Nisam bio ni siguran kako će moja glazba biti prihvaćena, ali moj prvi nastup je bio veliki uspjeh pred punom dvoranom i već sam tada znao da će ovo biti dobro mjesto za moju glazbu. Drugi put je bilo još bolje, a i treći put je nadmašio očekivanja! Nadam se da ću se vraćati kad god bude moguće.
Mi koji nismo prodali dušu ne dospijevamo na mainstream radio
Moglo bi Vas se opisati kao sljedbenika tradicije velikih “odmetničkih” legendi poput Waylona i Merlea, ali i “zločestih” momaka kao što su Billy Joe Shaver i David Allan Coe. Koga biste još izdvojili?
Pewee Moore: Uvijek su me zanimali ljudi koji stoje iza pjesama, jednako kao i oni koji su se proslavili izvodeći ih. Townes Van Zandt je imao velik utjecaj na moje pisanje, kao i Guy Clark, Steve Earle i Roger Alan Wade, koji me uzeo pod svoje krilo kad mi je bilo 20 godina, kao mentor za sve stvari koje imaju veze s time kako ostati svoj u glazbenoj industriji. To je bila neka vrsta cool i lude kozmičke škole za pisanje hillbilly poezije i pjesama.
Ime Rogera Alana Wadea nije poznato mnogima, a trebalo bi biti. Koje su njegove slavne pjesme?
Peewee Moore: Najveći mu je hit vjerojatno bla “Country State Of Mind” koju je snimio Hank Williams Jr. No, imao je i mnogo drugih sjajnih pjesama poput “American By Birth” koju su snimili Johnny Cash i Waylon Jennings, te “My Body Is Just A Suitcase For My Soul” koju je snimio Willie Nelson sa svojim sinom Billyjem. To je odlična pjesma, ali nisu je pretjerano gurali jer Billy kubio neposredno nakon što su je snimili. Popis je veoma dugačak. On i njegov bratić Johnny Knoxville iz MTV-jeve serije Jackass imaju tjednu emisiju na Outlaw Country kanalu 60 Sirius/XM Satellite radija. Ljudi bi zbilja trebali obratiti pozornost na njegovu glazbu.
Po čemu je neka pjesma ‘outlaw counrty’ pjesma, nasuprot običnoj country pjesmi?
Pewee Moore: Ne postoji ono nešto u pjesmi što je čini “Outlaw Country” pjesmom, samo izvođač može biti “odmetnik”. Najbolji način da to shvatite jest tako da zamislite umjetnika koji je slikar. Taj umjetnik može slikati što god zaželi kada ili gdjegod to želi i mogu to prezentirati na taj način. To je na neki način ekvivalentno outlaw country izvođaču. Oni se ne moraju prilagođavati pravilima koja određuje korporacija. S druge strane, uzmite slikara koji radi za tvrku u kojoj mu je slikanje posao. Možda slika jednu te istu sliku uvijek iznova, obično čak i tuđu zamisao. Ako imaju ugovor s korporacijom ne mogu slikati ni za koga drugoga. Ne mogu odlučiti koliko će njihovo djelo koštati, niti odlučiti kamo će ići. Isto vrijedi i za glazbu. Zamislite korporaciju kao diskografa s kojim izvođač ima ugovor, jer o tome je upravo riječ. Ne znači da nemaju talent ili da glazba koju izvode nije dobra u određenoj mjeri, ali riječ je o proizvodu koji ne može biti odmetnički. Ne znam kako je u Hrvatskoj ili u drugim zemljama, ali ne komercijalnim radiopostajama u Americi ne možete čuti odmetnike bilo kojeg žanra glazbe. To je nemoguće. Jednako malen broj velikih izdavače ulaže i u televizijske postaje, časopise i radio. Ako pogledate etiketu na kojoj je neki izvođač, a ona je povezana se jednom od velikih kuća, onda znate da gotovo svakim aspektom njihova identiteta upravlja ta etiketa. Mi koji nismo prodali dušu ne dospijevamo na mainstream radio. Samo oni koji su protiv sustava mogu biti odmetnici.
Što mislite o mainstream country glazbi?
Pewee Moore: Nipočemu se ne razlikuje od bilo čega drugoga iz masovne proizvodnje neke tvornice. Stvorena je za konzumente, a ne za ljubitelje glazbe.
Posljednjih godina svjedočimo uzletu mladića koji se također smatraju nastavljačima outlaw country tradicije, premda u alternativnijoj formi, poput primjerice Coltera Walla i Tylera Childersa, da ne spominjemo one već sada slavne kao što su Jason Isbell i Sturgill Simpson. Kako se osjećate po pitanju budućnosti ovog žanra koji se, očigledno, ne predaje?
Peewee Moore: Osobno smatram da je riječ o trendu koji će proći kroz nekoliko godina. Zasad odgovara svima koji su u tome, ali većina njih bila je u drugim žanrovima prije nekoliko godina. Većina njih će se zamoriti country glazbom jer im nije u srcu. U mojih 20 godina u odmetničkom countryju, s više od 330 nastupa godišnje, nikada nisam susreo nekog od njih na turneji, s iznimkom Isbella koji je već dugo u tome što radi, prvo s Drive By Truckers, a onda i solo. On je sjajan u tome što radi, ali čak ni on sam se ne naziva outlaw country izvođačem, radije kaže da izvodi americanu. Jednom smo, prije mnogo godina, nastupali zajedno u restoranu s pohanom piletinom u Chattanoogi u Tennesseeju. On je sjajan lik i odličan autor. Drago mi je da je uspio.
Znači takve ne smatrate pravim odmetnicima?
Peewee Moore: Mnogo je novca i veza iza tih likova. Ne kažem da nisu talentirani. Ponosim se što sam odmetnikom protiv mainstream industrije i mnogo sam žrtvovao kako bih to bio u naiskrenijem obliku. Stoga, kada se netko tko je dio velikog glazbenoga stroja pokušava prikazati kao odmetnik, to me doista ljuti. Ja i vrlo malo drugih prolili smo mnogo krvi, znoja i suza da bismo zavrijedili taj naziv. To je kao kad glazbu koje puštaju suvremene country postaje nazovete countryjem. Prije par godina srednjostrujaška glazbena industrija shvatila je da gubi novac jer je ljudima dosta countryja koji se temelji na popu i rapu, pa su našli neke likove da im skrenu pozornost i lovu. Pogledajte na kojim su etiketama, svi putovi vode potpori mainstream industrije.
Tko su bili The Tennessee Rounders?
Peewee Moore: Honkytonk bend s kojim sam svirao šest godina u ranim 2000-tima. No ja sam htio na put, a nitko od momaka nije htio na turneju veću od regionalnih vikenda po jugozapadu SAD-a.
Sad svirate solo ili s bendom?
Peewee Moore: U Hrvatskoj sam nastupao isključivo s bendom. Moja žena Nicki,,koja svira bas, dolazimo u Hrvatsku kao duo, a ovdje nam se pridružuje vrlo talentirani hrvatski bubnjar Boris Beštak. Uvijek je užitak nastupati s glazbenicima poput Borisa, koji doslovno uskoče i sviraju kao da oduvijek nastupaju s nama. Na ovoj turneji je s nama i moj stari prijatelj Charles Howell na električnoj gitari. On je bio na mnogim mojim turnejama od 2012. naovamo, bio mi je kontrabasist prije nego je došla na tu poziciju. Prije nekoliko godina mi je svirao bubnjeve. Super je glazbenik štogod svirao.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
