Postoje bendovi čiji vas albumi nikada neće iznenaditi, na kojima ćete baš svaki put naći upravo ono što očekujete, bilo da je riječ o produkciji, žanrovima, poetici ili desetljećima postojanoj razini kvalitete.
“Hotspot” se, dakako, ne može mjeriti s “Actually”, “Behaviour” i drugim ključnim ostvarenjima iz najuspješnije faze Pet Shop Boysa, ali će i dalje pomesti pod s većinom sve brojnijih današnjih učenika Neila Tennanta i Chrisa Lowea.
Prva pjesma na ploči, vrlo dobra “Will o’the Wisp’, tako će vam biti više nego dovoljna da otkrijete što vas čeka u nastavku: synth-pop, house, HI-NRG, electro i EDM još jednom predstavljaju glazbenu podlogu blago melankoličnom i kulerski nezainteresiranom Tennantovom vokalu, pri čemu je partijanerima na plesnom podiju ponovno servirao porciju introspektivnih, inteligentnih, emotivnih i sarkastičnih stihova.
U njima se nastavlja baviti poznatim preokupacijama pa u zaraznom singlu “I Don’t Wanna” prepoznaje sebe u usamljenom, drugačijem tinejdžeru koji ne želi ‘ići van i plesati’, a i kada zapjeva “We’re Gonna Have a Party” u Moroderovskoj “Monkey Business” više djeluje kao da se sprda s nekom mlađom i nabrijanijom verzijom samoga sebe. “Happy People”, pak, euforične beatove i vedre tonove na sintesajzeru u najboljoj tradiciji Pet Shop Boysa spaja sa sjetnim, razočaranjem ispunjenim tekstom.
Nisu zaboravili ni na politiziraniji, socijalno osvješteniji dio svoje pjesmarice, ovdje zastupljen s “Dreamland”, u kojoj uz pomoć mlađahne synth-pop trojke Years & Years sanjare o svijetu bez ograda i granica, točno u trenutku kada njihova rodna gruda izlazi iz velike ‘europske obitelji’, te “Hoping For a Miracle” u čijem je glavnom liku moguće prepoznati i Tonyja Blaira i Borisa Johnsona. U najjačoj stvari na albumu “Burning the Heather” važnu je ulogu odigrala gitara nekadašnje kreativne polovice Suedea Bernarda Butlera koja evocira i slavne suradnje s Johnnyjem Marrom i Bernardom Sumnerom na prvijencu Electronica.
Od vrhunaca cjelokupnog im opusa “Hotspot” ipak dijeli nekoliko slabijih pjesama kao što su bezvezni odjavni kič “Wedding in Berlin”, blijedi remake nekih od njihovih najljepših balada “You Are the One” i spomenuta “Dreamland” koja u muzičkom smislu osjetno zaostaje za stihovima.
Ocjena: 7/10
(X2, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
