Počeo je Terraneo festival u Šibeniku, hrvatska verzija slavne Coachelle. Ravno do dna ga prati iz sata u sat…
Prognoza je bila optimistična, malo oblaka malo kiše malo sunca, no nad Šibenikom se u utorak stuštila vrućina velikih razmjera. U takvom znojem okupanom ozračju kreativni nered iza površine Terraneo festivala dosegao je nekoliko vrhunaca, a kako iz kaosa uvijek odjednom nastane mir i spokoj, svirkom zagrebačke grupe Ruiz sve je počelo teći k’o po špagi. Barem je tako izgledalo.
I sama trojka iz Ruiza iznenadila se kad je ispred Aqua stagea ugledala pristojan broj ljudi koji su aplaudirali i kuhali se istodobno. Ruiz nije štedio gitare i bubnjeve, čvrsti rock ritam rasplesao je jedne, polegao druge, a hipnotizirao treće.
U to je vrijeme Kristina Gorovska započinjala puštanje glasa na velikom Terra stageu, gdje je njezina Bernays Propaganda započinjala svoj nastup na Terraneu, gledajući u zalazak sunca, ali i u poveću masu znatiželjnika koja se okupila ispred. Angažirana makedonska skupina, koja se imenovala prema ocu public relationa, već neko vrijeme na ovim prostorima kupi samo simpatije i pohvale, a njihov nastup na Terraneu vjerojatno će ih samo pogurati prema naprijed. Barem što se scene u Hrvatskoj tiče.
L’Kok i BeetanTone, šibenske snage na festivalu, otvorili su Aero stage. L’Kok je uobičajeno čvrsto, u bazičnom funky/rock ritmu, izveo nekoliko pjesama koje bi se uskoro trebale naći i na njihovu prvijencu. Za razliku od njih, BeetanTone je publici priuštio dosad najširu paletu suzvučja, kombinirajući blage gitarističke riffove s brass sekcijom.
Ipak, u sunčanom dijelu prvog dana festivala, najozbiljniji broj ljudi privukao je beogradski Repetitor. Grupa koja na ovim prostorima ima već pristojan broj obožavatelja, ostavila je na otvaranju Terranea najbolji utisak. Pred petstotinjak okupljenih, Beograđani su sirovom snagom gitare i urođenom melodičnošću pokazali da su dani kreativnih vrhunaca tek pred njima, a usput su se i uvjerili da njihova ovdašnja publika nije grupirana jedino u glavnom gradu. Gromko su ih pozdravili svi.
Najveća misterija prvog dana bio je Chad VanGaalen, kanadski indie glazbenik, o kojemu se malo zna. Sad se zna malo više, dakle – četiri momka, čiji je scenski nastup katatoničan, no ono što izlazi iz njihov grla i instrumenata nije nešto što se sluša s pola uha. Usporen, ali uzvišen trag kojeg rasipaju preko zvučnika uhvati vas za srce barem nekoliko minuta. Chad je položio, drago nam je što smo se upoznali.
Osam je sati navečer, ljudi ulaze u sve većem broju, a Šibenik se indie poznavateljima dupkom napunio već jučer. Hrvatska inačica Coachelle, slavnog alternativnog američkog festivala, na najboljem je putu da uspije.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
