Pingvinovo potpalublje jedan je od onih bendova na čije ćete ime svako malo nabasati u tekstovima posvećenim zagrebačkoj alternativnoj sceni prve polovice osamdesetih, no što su zapravo svirali dosad je bilo poznato tek uskom krugu njihovih tadašnjih suvremenika i pasioniranih ‘istraživača’ tuzemnog ogranka ‘tajne povijesti rocka’.
Šansu da ih konačno, barem u glazbenom smislu, malo bolje upoznamo pružila nam je ekipa okupljena oko Dirty Old Labela koja je, zajedno s članovima grupe, od zaborava uspjela spasiti i počistiti niz koncertnih, demo i studijskih snimaka koje omogućavaju prilično korektan uvid u sve faze njihovog djelovanja.
Naime, Pingvinovo potpalublje predstavlja ogledni primjer kritičarske opsesije guranjem bendova u ladice pa ih tako sve do danas proglašavaju zagrebačkim Joy Divisionima. „Mali kralj“, „Faraon“ ili „Maja“ zaista ih pretvaraju u vjerne sljedbenike mračnog evanđelja po Ianu Curtisu, ali na ovom ćete CD-u (u nešto manjoj mjeri i LP-ju) naići na puno širi i eklektičniji raspon utjecaja. „21 želja“ i „Obećanja“ svojim izvikivanim i neurotičnim vokalima u sjećanje dozivaju najbolje trenutke legendarnog Azrinog livea „Ravno do dna“, „Varaždin“ je power-pop smješten negdje između The Jama i Filma, dok su u varijanti s puhačima („Moj potpis“, „Instrumental I“) povremeno zaplovili i ekstremnijim post-punk i punk-funk vodama, na tragu jednih Gang Of Four, Pop Group, The Contortions ili bratskih sastava tipa Trobecove krušne peći ili Sexa.
Osnovnu i kreativnu jezgru grupe sačinjavao je trio u sastavu Marin Bosanac (gitara, vokal), Darko Perica (bas, vokal) i Rikard Frgačić (bubnjevi), no u toj su postavi ovdje predstavljeni tek na punkerski nabrijanom nastupu s YURM-a u Kulušiću s kojeg u gornji dom njihovog opusa svakako ulazi i „Nemoj mu reći“. Širenje „zvučne slike“ najbolje je funkcioniralo kada im se na orguljama pridružio Tihomir Beritić, pridodavši im malo psihodelije i ranog garažnog rocka, pogotovo u melodičnijim brojevima poput Cureovske „Ona je uvijek bila tu“ i u najimpresivnijoj od tri uvrštene izvedbe „Varaždina“.
Premda se većinom radi o lo-fi snimkama za koje nisu mogli ni sanjati da će ikada biti službeno objavljene, materijal je kvalitetno obrađen i vrlo slušljiv te je, uzmemo li u obzir nekompetenciju tadašnjih producenata, sasvim moguće da njihov zvuk i izričaj dočarava puno bolje od tog, tijekom postojanja Pingvinovog potpalublja, nikada dočekanog debi albuma. Nekoliko redaka vrijedi posvetiti i tekstovima koje je moguće opisati kao spoj poetičnih metafora i simbola s onim mladenačkim buntom i nezadovoljstvom karakterističnim za velik broj pripadnika te scene.
Arhivska izdanja sa sobom neizbježno povlače određenu količinu hypea, nostalgije i „što je moglo biti“ nagađanja, no u ovom slučaju takve priče jednostavno promašuju poantu. Pingvinovo potpalublje je naprosto bio dobar bend i najvažnije je da za to sada imamo i fizički dokaz!
Ocjena: 9/10
(Dirty Old Label, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
