‘Delicate Sound Of Thunder’ ucrtao je posljednje poglavlje Pink Floyda, a to su gigantske turneje u svakom pogledu, doba ‘stadionskog biznisa’ u kojem su se još sedam godina nakon ovog albuma Gilmour, Mason i Wright uspješno globalno nadmetali s Rolling Stonesima i U2.
„Delicate Sound Of Thunder“ prvi je kompletni live album Pink Floyda, objavljen 1988., godinu dana nakon studijskog album „A Momentary Lapse of Reason“ i pet godina od odlaska Rogera Watersa iz grupe. Album „A Momentary Lapse of Reason“ bio je veliki povratak benda predvođenog Davidom Gilmourom, Nickom Masonom i Richardom Wrightom i u kojem je pored njih na turnejama nastupalo još osam glazbenika i glazbenica.
Pjesme na ovom albumu snimljene tijekom pet večeri u Nassau Coliseumu na Long Islandu u New Yorku u kolovozu 1988. Originalna izdanja objavljena na tri formata (CD, kaseta i vinil) razlikovali su se u izboru pjesama i redoslijedu na svakom izdanju, što fanovi svojevremeno nisu prihvatili baš blagonaklono jer su tu iščitavali želju benda i diskografa da nabave album na sva tri formata, a kritiku je zasmetao podatak da su neke dionice naknadno dosnimavane u Abbey Road studijima u postprodukciji. Konkretno, Richard Wright ponovno je otpjevao svoju dionicu na „Time“, dok je „Comfortably Numb“ dobila par novih akustičnih gitara, a Sam Brown zamijenila dionicu koju je originalno otpjevala Rachel Fury.
U prosincu prošle godine „Delicate Sound Of Thunder“ reizdan je u sklopu box seta „The Later Years 1987–2019“, a ove godine i kao CD, i što je još važnije, trostruki vinilni box set. I jedno i drugo izdanje ima osam dosad neobjavljenih koncertnih pjesama. Dakako najveće slavlje donijela je pjesma „Welcome To The Machine“ s albuma „Wish You Were Here“ čija izvedba iz Nassau Coliseuma je ujedno i prva njena live objava. Od ostalih neobjavljenih na originalnim izdanjima tu su još „New Machine Part 1“, „New Machine Part 2“, „Terminal Frost“, „Signs of Life“, „On the Run“, „The Great Gig in the Sky“ i „One Slip“, pa se može smatrati da je „Delicate Sound Of Thunder“ time i konkretno zaokružen, tj. da se u budućnosti neće naći još skrivenih aduta s kojima bi ovo izdanje dakako i premašivalo minutažu koncerata Pink Floyda. Naravno to ukazuje i na to koliko su Gilmour, Mason i Wright htjeli naglasiti važnost „A Momentary Lapse of Reason“ albuma obzirom koliko se pjesama s njega nalazi na koncertnom izdanju.
U godinama nakon toga i s posljednjim studijskim albumom „The Division Bell“ spomenuti trojac daleko je više koncertnog prostora dao pjesmama s albuma „The Dark Side Of The Moon“, što ovdje nije slučaj. Ovo bogato i prošireno izdanje opremljeno i koncertnom monografijom od 24 strane upravo zbog prisustva većeg broja „A Momentary Lapse of Reason“ nosi onaj predivni osjećaj dokumenta vremena, a ne samo live albuma nakrcanog hitovima, jer uvijek je bolje kad prostor između hitova diše i kad se oni ne grupiraju previše.
Bez obzira na ljubav prema aktivizmu Rogera Watersa „Delicate Sound Of Thunder“ označio je, prvenstveno Gilmourovo othrvavanje naglašenoj političnosti Floyda s Watersom u redovima što je kulminiralo konceptualnim albumima „The Wall“ i „The Final Cut“ (posebice ovaj potonji koji je bio oštar kritički odgovor na ratnu politiku Margaret Thatcher). Nosilo je to jednu drugu estetiku, no ne zadugo za kompleksnu kreativnu mašineriju kakvom su se dotad puno puta pokazali Floydi. „Delicate Sound Of Thunder“ ucrtao je tako posljednje poglavlje Pink Floyda, a to su gigantske turneje u svakom pogledu, doba ‘stadionskog biznisa’ u kojem su se još sedam godina nakon ovog albuma Gilmour, Mason i Wright uspješno globalno nadmetali s Rolling Stonesima i U2. Povlačenje paralele s poljednjim live uratkom “Pulse” su neizbježne, a u nekim stvarima simaptije više idu prema ovom live albumu, primjerice “Money” nosi daleko srčaniji gitarski solo i naglašene improvizacijske promjene, kao što “Comfortably Numb” krasi Masonovo ‘bubnjarsko poluđenje’ u kulminaciji pjesme.
Ne treba posebno naglašavati da je ovo remasterirano izdanje odlično balansirano i da mu audiofili neće moći naći zamjerku po tom pitanju. Osim toga za ovu godinu kojoj bi se mogao nalijepiti i epitet ‘comfortably numb’ tri ploče koncerta Floyda dođu kao učinkovita duga ljekovita mentalna terapija.
Ocjena: 9/10
(Pink Floyd Records / Dancing Bear, 2020.)