Pips, Chips & Videoclips u koprivničkom FUNK-u – Ljubav 22

Pipsi su prošlog vikenda u Koprivnici održali koncert kakav zaslužuju i oni i publika. Ukratko i bez filozofije, jebeni klupski spektakl. No, vratimo se prvo načas u recentniju povijest Pipsa i Koprivnice.

  •  
  •  
Pips Chips & Videoclips u FUNK-u (foto: Bojan Koštić)

Koliko me sjećanje služi, Pipsi u posljednjih desetak godina i nisu imali previše sreće s Koprivnicom, a iz kratke povijesti debakla ističe se nekoliko izrazito debilnih situacija. Prva tamo nekad i negdje početkom prošlog desetljeća na prvom RockLive Festivalu u koprivničkom Kampusu kojeg je obilježio potop biblijskih razmjera, potop kakvog se ne bi posramio ni majstor kataklizma i ostalih nepogoda, Svevišnji lično, a zbog kojeg je sve bilo na rupu kaosa. Druga tamo nekad i negdje u nekadašnjem Pub-u koji em nije prostor za Pipse jer je prisložena bina dimenzija otprilike 2×2, em je to bio koncert u sklopu nekakve Pan Noći Kafića što je samo po sebi osuđeno na propast, a onda su još i lokalni fotografi, ushićeni do neprepoznatljivosti nad tom rijetkom i nevjerojatnom koncertnom atrakcijom bili toliko ushićeni da su i bend i publiku stroboskopskim blicanjem fotoaparata odmah na početku doveli do ludila. Treći onomad na proslavi 1. Maja u centru gdje sam u slučajnom prolazu svjedočio jednoj od najmučnijih tonskih proba koje muzičar može zamisliti, a zbog koje koncerta na kraju skoro i s pravom da i nije bilo. Koncerta je, naravno, bilo, kao što je bilo i hladno i kao što je padala i kiša, a lokalni su internetski portali u duhu praznične manije i lokalne novinarske nonšalancije događaj prenijeli u tipičnom ‘ti i ti zapalili koprivničku publiku’ duhu.

Pips, Chips & Videoclips u FUNK-u (foto: Bojan Koštić)

Mnogo godina kasnije, lijeni bi novinar ponovno mogao napisati da su Pipsi zapalili koprivničku publiku, no to bi ovoga puta bila istina, a razlozi su mnogi. Prvo, ovo nije bio Dan grada, 1. Maj, renesansno prošćenje ili kakva druga genijalna lokalna turistička manifestacija, nego pravi pravcati punokrvni klupski koncert na kakve smo zaboravili još otkad se zatvorila Kuglana. Drugo, koncert je logistički hendlala sad već iskusna ekipa FUNK-ovaca i rockalajvovaca koja je povukla nekoliko pravih poteza, od toga da je broj karata bio ograničen ne bi li svatko u publici nesmetano mogao do šanka, na toalet ili pak van na zrak pa do toga da su igrom slučaja čak tri kućna tonca i publici i bendu priuštila odličan zvuk za koncert takvog kalibra. FUNK sobičak je tako možda po prvi puta klupski ugostio jednog od većih domaćih izvođača što je usput često i najbolji način da se doživi neki bend, a atmosfera prije koncerta nalikovala je na atmosferu kakvog pravog grada u kojem se odvija pravi koncert na pravom mjestu i u pravo vrijeme – minglanje ljudi ispred kluba, u foajeu, na šanku, u koncertnom prostoru, neka neutralna i ne previše glasna muzikica prije giga, ćaskanje, znate sve kako ide.

Pips, Chips & Videoclips u FUNK-u (foto: Bojan Koštić)

E, a sad Pipsi. O Pipsima svako nešto misli i nitko, novinarski izlizano, ne ostane ravnodušan pa ih jedni vole, drugi i ne baš, nekima je mjuza okej, ali ih Ripper (ili Dudo ili Daddy, kak’ se uopće taj lik, dovraga i bestraga, zove i zašto, pomisli slučajni prolaznik) nervira, nekima su dobri tekstovi, ali ne i vokal, nekima je sve to skupa prepotentno i bez veze, neki su na tome odrastali, neki znaju samo onu o nogometu i to iz pogrešnih razloga i tako dalje i tako redom. Činjenice su, međutim, neumoljive, a činjenica je da su Pipsi bend koji garantira kvalitetu i to svaki put. Nema tu netko se krivo probudio i dugo smo se vozili u kombiju jer još uvijek nema jebene brze ceste. Činjenica je i ta da kad se sve dobro posloži, i bend i publika su u tih dva sata svirke veći od života samog i nema te sile neumitne koja bi to mogla upropastiti. FUNK sobičak tako je bio krcat taman koliko treba, bend je od prve do zadnje stvari bio i iznad visine zadatka, a publika je dala sve od sebe da Pipse na pozornici zadrži na čak četiri bisa i to ne zato jer bekstejđ i nije baš iza stejđa. Neću sad tu nešto drviti o setlisti, no Pipsi su jedan od rijetkih bendova koji mogu svirati nekoliko sati, a da se niže hit za hitom koji se pjevaju kao na koncertu Mate Miše Kovača, samo s rukama dignutima u zrak iz drugačijih emotivnih pobuda. Ponekad čak toliko da pjevač ni ne mora ili ne može pjevati pa baš i da hoće, kao na primjer kad se kotrljaju Gume na kotačima ili neki noviji hit poput Htio bi da me voliš. Ako već moram sublimirati misli o tome koliko je publika bila saživljena s bendom, reći ću samo da mobiteli mahom nisu bili u zraku, a što je ove 2022. godine najbolji pokazatelj koliko je neki koncert dobar (slično je bilo i na nedavnom nastupu Josipe Lisac o kojem nisam pisao upravo zato jer je bilo previše dobro da uopće i pomislim na to da nastojim misliti o tome što ću napisati). Neću drviti o setlisti, no moram reći da su me posebno razveselili osvježeni aranžmani nekih manje očekivanih pjesama poput 2×2 (s albuma Drveće i Rijeke koji mi je i dan danas njihov najbolji album) ili obrada Čuvar močvara i trava ili pak izvedba novog-starog hita Ljubav 21 prilikom koje je ulogu Ede Maajke preuzeo ni manje ni više nego klavijaturist Zdeslav Zde Klarić, čovjek od kojeg bi neki drugi čovjek to najmanje očekivao, a onda još umro od smijeha i ostao osupnut nad time koliko mu zapravo dobro ide. Taj neki drugi čovjek na koncertima Pipsa može se, dakle, osim skakanja, urlanja i standardnih koncertnih aktivnosti, i dobro nasmijati jer gdje još imamo prilike vidjetu ZdeEdu ili na sav glas pjevati ‘kad svi Kinezi skoče, bit će kataklizma’ što je, svemu usprkos i unatoč, urnebesno smiješno? Ne znam, ali u subotu je to bilo u tom našem koprivničkom FUNK sobičku, pakleno vruće i pakleno dobro, na koncertu kakav su u Koprivnici zaslužili i Pipsi i koprivnička publika.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

  •  
  •  

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X