Premijera je popraćena novom pjesmom ‘Lwonesome Tonight’.
“I Inside the Old Year Dying” prvi je album PJ Harvey nakon ploče “The Hope Six Demolition Project” 2016. koja je bila nominirana za Grammy. Objavljen je za Partisan Records, a ovo dugoiščekivano izdanje producirali su njezini dugogodišnji suradnici Flood i John Parish.
Harvey plijeni pozornost od početka svoje karijere i jedina je glazbenica koja je više puta dobila britansku nagradu Mercury Music Prize, prvu 2001. za “Stories From The City, Stories From The Sea” i ponovno 2011. za “Let England Shake”. Uspješna pjesnikinja i vizualna umjetnica, kao i glazbenica i tekstopisac, njezin rad zadivljujuje svojom originalnošću: živopisan je, upijajući i poseban. Od izdavanja “The Hope Six Demolition Project” koji je dosegao prvo mjesto u rodnoj joj Velikoj Britaniji, pridonijela je skladbama za pozornicu i ekran; nedavno za hvaljenu mini-seriju “Bad Sisters” Sharon Horgan.
Harvey je najavila “I Inside the Old Year Dying” izdavanjem prvog singla “A Child’s Question, August” krajem travnja. Priča o albumu seže šest godina unatrag, do kraja turneje njenog posljednjeg albuma 2017. kad je osjećala da je negdje u beskrajnom ciklusu albuma i turneja izgubila vezu sa samom glazbom, a ta spoznaja je bila neopisivo zabrinjavajuća.
Nove pjesme, kaže Harvey, “sve su izašle iz mene za otprilike tri tjedna”. Ali to je bio tek početak. Ključ onoga što će se sljedeće dogoditi – u Battery Studios, u sjeverozapadnom Londonu – ležao je u trostranoj kreativnoj vezi koja sada seže u prošlost gotovo trideset godina, između Harvey, njezinog trajnog suradnika i kreativnog partnera Johna Parisha, i Flooda: nominalno producenta, iako mu ta riječ baš i ne odgovara.
“Studio je bio pripremljen za svirku uživo i to je sve što smo radili”, kaže ona. Važnost ovoga teško je precijeniti: ako je ‘I Inside the Old Year Dying’ vrlo taktilna, ljudska ploča, to je dijelom zato što je skoro sve na njemu ukorijenjeno u improvizaciji: spontane izvedbe i ideje su snimljene u trenutku njihova stvaranja.”