Muzika ne dobiva izbore. U to su izgleda podjednako uvjerene sve političke opcije prijavljene za ovu utakmicu. Predizborni koncerti potpuno su iščezli iz hrvatskog političkog folklora. U kampanji za parlamentarne izbore 2024. nije najavljena niti jedna koncertna masovka sa stranačkim obilježjima, što je dosad nezabilježena situacija.
Je li današnja hrvatska politička scena već toliko estradizirana da je angažiranje estradnih zvijezda postalo sasvim suvišno? Kao da više nikome ne treba njihov doprinos u mobilizaciji birača.
A demokracija je bila tako lijepo počela za najviđenije estradne prvake i prvakinje. U onim berićetnim godinama nestrpljivo su čekali poziv za uključivanje u predizbornu kampanju kao sjajnu priliku za uzimanje rekordnih honorara. Zvijezda izbora 2003 bila je Severina koja je na turneji sa SDP-om inkasirala 200 tisuća eura. Četiri godine kasnije Thompson, tada na vrhuncu popularnosti, dobio je pola milijuna samo da ne ide kontra HDZ-a.
Kolektivna SDP-ovska fascinacija Severinom, koja je zapravo pretrčala iz suparničkog tabora jer je ’90-ih kao pulenka Zrinka Tutića pjevala za HDZ, nije dugo trajala pošto je SDP na tim izborima bio neočekivano i uvjerljivo poražen. Severinin jednokratni angažman u kampanji mogao se realno objasniti jedino kao dodatni stimulans za njenog menadžera Tomicu Petrovića, koji je u to doba sa svojim timom iz Jabukatona odrađivao produkciju tehnički zahtjevnijih skupova SDP-a.
Međutim, odnos HDZ-a prema Thompsonu bio je znatno kompliciraniji, pa je i njegova cijena za izbore logično bila znatno viša. Marko Perković je od sredine ’90-ih bio „poster boy“ Đapićevog crnokošuljaškog HSP-a zbog čega je diskretno, bez neke formalne zabrane uklonjen iz programa režimskog HTV-a. Kad je postao previše popularan i počeo puniti stadione Sanaderovi HDZ-ovci su se ozbiljno zabrinuli da će od toga na izborima profitirati konkurentski HSP, pa su jednostavno otkupili njegovu lojalnost.
Iz istog stranačkog fonda su 2007. izdašno plaćeni Prljavo kazalište, Nina Badrić i klapa Intrade. Naravno, nitko ni približno Thompsonu koji je doista imao opipljivu političku težinu, dok su drugi nastupali u ulogama standardnih zabavljača. Na HDZ-ove predizborne koncerte SDP je uzvratio okupljanjem svoje reprezentacije manje-više rokerskog profila u koju su ušli Majke, Let 3, Pipsi, Dino Dvornik i Vatra. Opet su izgubili izbore, ali sa znatno manjom razlikom nego kad im je na mitinzima pjevala Severina. Alter rokeri su za neko vrijeme postali nezaobilazan začin njihovim predizbornim kampanjama.
Dvije godine kasnije Bandićev zagrebački SDP išao je na lokalne izbore s još jačom muzičkom pratnjom. Za pobjednike su na Trgu Bana Jelačića pjevali Urban, Majke, Pipsi, Zadruga i Vatra. Zatim su se karte još jedanput ispremiješale povodom predsjedničkih izbora 2010. gdje su Majke, Urban i TBF podržali Josipovića, dok su se na Bandićevim skupovima pojavili Prljavo kazalište i Boris Novković. Za HDZ su prije i poslije Thompsona najviše pjevali Miroslav Škoro i Mate Bulić, uz IDS su neizostavno išli Gustafi, ali neke uloge nisu bile tako jasno raspodijeljene. Na onim izborima gdje se Severina priklonila SDP-u, Dino Dvornik još uvijek je bio uz HDZ. Stara Rambova maksima – „estrada mi je mati, šou biznis mi je ćaća, ja nastupam svuda ‘đe se dobro plaća“ donijela bi poneko iznenađenje u gotovo svakoj kampanji.
Kontroverzni Siniša Vuco jedanput je zapjevao na predizbornom skupu mladih SDP-a u rodnom Trilju, što je toliko iznerviralo nekog lokalnog političkog oponenta da je na njih potegnuo poluautomatsku pušku i malo pripucao u zrak. Liderica HNS-a Vesna Pusić je u valjda najučudnijem pokušaju omasovljenja svoje glasačke baze na zagrebački Cvjetni trg dovela tamburaše. A onda se počeo rapidno smanjivati broj zabavljača na svim mitinzima, pa je SDP za središnji predizborni skup 2016. angažirao samo Detour. HDZ se i dalje oslanjao na nastupe Miroslava Škore, ali to je definitivno puklo kad se on repozicionirao kao politički lider konkurentskog DP-a. Uoči posljednjih parlamentarnih izbora u ljeto 2020. jedini iole ambiciozniji koncert priredio je Kerumov HGS s Mladenom Grdovićem.
U aktualnoj kampanji nema baš nikakve žive svirke jer nema ni masovnih predizbornih skupova koje bi trebalo podržati. Drugi razlog mogao bi biti ozbiljan dugoročni deficit u kovanju novih hrvatskih estradnih zvijezda privlačnih potencijalnim mladim biračima. Na domaćim koncertnim pozornicama sve više dominiraju top folkeri uvezeni iz Srbije, a njihove političke ekskurzije ipak završavaju negdje kod Dodika u Banja Luci. Tako se cijeli hrvatski predizborni zvučni kolorit ovoga puta svodi na nekoliko otkupljenih i par posebno naručenih pjesama.
Nakon nemira koje je u redove HDZ-a unio Zoran Milanović nagađalo se kako druga strana razmišlja o reaktiviranju Thompsonovih budnica, ali to se nije dogodilo. Udarna pjesma u kampanji HDZ-a ostaje vremešna i politički bezbojna „Eye of the Tiger“, tema iz fima „Rocky III“ uz koju se valjda osjećaju kao pravi fajteri. Prvi put je iskušana u proslavi pobjede HDZ-a na prošlim izborima i zapravo im se dobro uklopila u program jer je čikaški bend Survivor 1982. napravio mega hit stadionskog rocka koji čak i tri desetljeća kasnije dosta uvjerljivo zvuči ukoliko se provuče kroz veliki razglas.
U SDP-u su najprije pokušali biti suvremeniji, pa su nešto petljali s likom i djelom sveprisutne Taylor Swift, uz vrlo diskutabilno tumačenje autorskih prava, ali onda je upao Milanović i potegnuo skoro zaboravljeni Stublićev refren „rijeke pravde dolaze, izlit će se u proljeće“. Na prvu to odjekuje kao prilično efektna parola koja odgovara njegovim populističkim obećanjima, ali dojam je drugačiji kad se zavrti originalna snimka iz 1985. Pjesma „Rijeke pravde“ otvorila je postnovovalno izdanje Filma „Signali u noći“, međutim nije upisana u hitove ’80-ih jer ju je odmah pojela himnična „Pjevajmo do zore“ za koju je Jugoton proračunato unajmio londonskog producenta Nicka Van Eedea (Cutting Crew). Razlika je očita i danas.
„Pjevajmo do zore“ iskače iz svake kompilacije Jure Stublića & Filma, uz respektabilnih pola milijuna vrtnji na Spotifyju. „Rijeke pravde“ vrti se samo u predizbornoj kampanji SDP-a, a i tamo neće nikoga naročito impresionirati jer jednostavno nije dovoljno moćna za prevratničku pjesmu, koja bi na mitingu zagrmila poput Haustorove „Sejmeni“ s kojom su u Beogradu rušili Miloševića.
Uvijek zanimljiva ideja da se za nove izbore naruči nova pjesma realizirana je samo u dva tabora, kod Mosta i Možemo. Mostova „Na tvojoj strani“ s potpisom slabo poznatog metkovskog kantautora Gorana Komazina Meke, vokalom ex-En Face frontmena Sandra Bastijančića i reperskim uletom Nikole Grmoje komotno stane u dvije riječi. Totalni promašaj! Uz njih još ide intrigantno pitanje, kako je moguće da u toliko širokom desnom sektoru nisu našli nikoga tko bi znao pretočiti njihove suverenističke stavove u suvislije stihove?
Platforma Možemo je za svoju pjesmu „Zamisli samo“ očekivano okupila puno jači kreativni tim predvođen Miletom Kekinom. Uz njega su bili Erol Zejnilović, Mark Mrakovčić i Neno Kovačić, a glavni vokal je Maja Rivić iz Mimike. Maja je vrhunska jazz pjevačica, ali ovdje naprosto nije na svom terenu kao ni Josipa Lisac kad je pozovu na Pantovčak da otpjeva državnu himnu. U muzici i aranžmanu „Zamisli samo“ je solidan hibrid Kekinovih solo radova i raspjevanijih izdanja Erolovog Elementala, pa bi sigurno zvučao autentičnije da su ga u duetu otpjevali Remi & Mile. Lirika je negdje na tragu Miletove pjesme „Sretni ljudi“ iz kampanje za prošle parlamentarne izbore, što na početku opet zvuči veselo i poletno, a pri kraju benigno jer se bivši panker pokušava ufurati u hipi spiku. Kad se pankerski bezobrazno zafrkavao s Beatlesima iz toga je ispala urnebesna i nezaboravna „Mlohava ćuna“. Agitpropovskom „Zamisli samo“ naciljao je, naravno, puno širu publiku, međutim nije postigao željeni rezultat i nije otišao dalje od simpatične asocijacije na Lenonnovu „Imagine“.
Zamisli samo da ti predizborna pjesma hrvatske oporbene stranke miriše na politički prevrat i smjenu vlasti. Zamislio sam. Ne miriše nimalo.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
