Plan B ‘Heaven Before All Hell Breaks Loose’ – nova Benjaminova transformacija

Transformacija Benjamina Paula Ballance-Drewa u soul pjevača čini ‘Heaven Before All Hell Breaks Loose’ jednim od najuzbudljivijih pop albuma ove godine.

Plan B ‘Heaven Before All Hell Breaks Loose’

Britanska kritika mlako je prihvatila novi album Benjamina Paula Ballance-Drewa poznatijeg pod umjetničkim imenom Plan B. Mlako, jer glasnika generacije milenijalsa, koji je već svojim prvim albumom „Who Needs Actions When You Got Words“ iz 2006. brutalno rešetao društvene i socijalne prilike ‘slomljene Britanije Davida Camerona’, te gađao srž bijesa i frustracije mladih, u sadašnjem trenutku nisu zamišljali kao repera u tranziciji prema soul pjevaču.

Očekivali su možda da će nakon šest godina diskografske pauze od posljednjeg „Ill Manors“ ipak doći na red ‘nove avanture’ njegovog izmaštanog karaktera Stricklanda Banksa, a u najmanju ruku satiranje postbrexitovske Britanije, jer ako je Cameronova Britanije bila slomljena, ova od Therese May je definitivno sjebana. No Benjamin je u međuvremenu postao otac, te sazrio za nove izazove. A možda je i problem u tome što album „Heaven Before All Hell Breaks Loose“ zvuči najmanje britanski do sada, već kao hibrid onoga što bi se moglo danas nazvati modernim (američkim) pop albumom.

No nije to generički pop uradak bez boje, okusa i mirisa. Ne spada „Heaven Before All Hell Breaks Loose“ u red onih albuma koji svako malo izlaze i okupiraju mnoštvo platformi i frekvencija kako bi neizbježnim marketniško-medijskim bombardiranjem postali hit, iako nekih realnih predispozicija za to nemaju, pa samo iza sebe ostavljaju’ spaljenu zemlju’ frustracija i misao kako je današnja pop produkcija prokleto nemaštovito dosadna, koju uz to okupiraju generički pjevači i pjevačice koji kao da nisu ništa u životu slušali, ili su pak sve konce krivo povezali.

„Heaven Before All Hell Breaks Loose“ je upravo ona suprotnost koja vraća nadu. Protkan je mnoštvom utjecaja koje je Plan B satkao u ubojitu kombinaciju vrućeg ljetnog pop albuma. Osim što je otpjevan u najboljoj maniri američkih pop giganata poput Stevieja Wondera i Michaela Jacksona, dakako uz funk oštricu na tragu Jamesa Browna, na njemu se osjeti kako su odlično protkani različiti stilovi. Mogu se tu čuti djelići ranog Seala, ima tu i Massive Attacka, sklada backbeata i soul uzdisaja po kojima pamtimo jednu Neneh Cherry, ali i modernih ritam podloga karipskog dancehalla. Uz to sve protkano tekstovima iz kojih itekako izbija duša i stav koji zajedno ocrtavaju predkataklizmički labuđi pijev, što i karakterizira sam naslov „Raj prije nego što pakao otvori vrata“. Plan B time ironično istiskuje kroz zube: zabavljajte se dok možete, jer zenit je prošao, a sumrak samo što nije.

Također je zanimljivo što Plan B kao jedan od najopakijih jezika mlađe generacije taj labuđi pijev pojačava kroz prilično optimističan tekst odjavne pjesme „Sepia“, dakle trenutak kad se možda očekivalo da ‘ode u crno’. S uvodnom „Grateful“, u kojoj progovara o svom roditeljstvu, podiže funk-soul-breakbeat ljestvicu izuzetno visoko u svakom pogledu, a potom sa „Stranger“ i „Heartbeat“ jasno daje do znanja da to nije nikakva slučajnost, uspostavljajući time izuzetan uvodni niz s kojim „Heaven Before All Hell Breaks Loose“ ustoličuje kao opaki pop album s dušom. Posebno je zanimljiva “Stranger“ kao suradnja sa sjeverno-irskim kantautorom Foyom Vanceom.

Nakon izuzetne „Heartbeat“, sljedeće „Queue Jumping“ i „Wait So Long“ možda malo ‘zamirišu’ popističko-ziheraški, ali „Pushin’“ i potom naslovna „Heaven Before All Hell Breaks Loose“ vraćaju stvari na pravo mjesto, ali ne i po posljednji put. „Guess Again“ zamiriše na na starog-opakog Ballance-Drewa, kao što se i završnom, stilski šarolikim, ali u ritam upregnutom, nizu koji čine „Pursuit Of Happiness“, „Mercy“ i „Deeper“ nema što prigovoriti, a to ovaj album od 14 pjesama čini zgusnutim plesnim pop zgoditkom ovog ljeta, a vjerojatno i ove godine. Autoru ovih redaka je „Heaven Before All Hell Breaks Loose“ jedna od boljih pjevačkih transformacija općenito gledano. Bijeli Benjamin Paul Ballance-Drew duboko je zaronio u korijene crnog zvuka. Plešite dok možete.

Ocjena: 9/10

(Atlantic / Dancing Bear, 2018.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X