Diskografska priča započeta 2023. zaokružena je dvije godine kasnije, tj. ove jeseni s objedinjenim dvostrukim vinilnim albumom ‘Sunčana strana Mjeseca 1&2’ koji je čak jedan tjedan bio najprodavaniji album u Hrvatskoj.
Max Juričić nije stvaralac hitova žedan. Možda je točnije reći da hitovi prate prirodnu putanju njegovog rada u kojem s glazbom traži neka sretnija, toplija i ljudskija mjesta. Album „Sunčana strana Mjeseca 1“ to je dosad i pokazao, a publika je zdušno prihvatila Maxov sastav Plesač Sporog Stepa što je također poseban doseg za glazbenika koji je očigledno toliko mlad u duši da i dalje vjeruje da nikad nije kasno za osnovati novi bend.
Konkretno, mogao je Plesač Sporog Stepa imenom ostati Ljetno kino i nitko tu ne bi imao prigovor. Vjerojatno bi i diskograf bio sretniji, ali Juričić kao da je nasađen na onaj stih „It’s a nice day to start again“ iz pjesme „White Wedding“ Billyja Idola – početi iznova i ispočetka, ništa čišće i ljepše od toga. Pored toga, ono što je već i najavio te 2023. s objavom prvog poglavlja u obliku cjelovitog djela, to je uspješno i učinio dodavanjem drugog dugosvirajućeg poglavlja i objedinjavanjem svega u dupli vinilni album.
Uspio je i da „Sunčana strana Mjeseca 1&2“ dišu kao jedno djelo ne ostavljajući nam prostora sumnje da tako nije sve bilo zapakirano i od samog početka. Djelomično jest, no to samo govori u prilog senzibilnog sklapanja cijele križaljke dugosvirajućeg djela od strane čovjeka bogatog iskustvom po pitanju kreiranja dinamike albuma.
S ponovnim preslušavanjem „Sunčane strane Mjeseca 1“ samo sam se dodatno uvjerio da je maksimalna ocjena koju sam joj dao prije dvije godine i dalje opravdana po vlastitom sudu i da se tu nema što ni dodati ni izbaciti. Dakle, ovdje će prvenstveno biti riječi o nastavku, tj. „Sunčanoj strani Mjeseca 2“ koju sam analizirao, kako zasebno, tako i u kombinaciji s prvom pločom, čak i kad se zamijeni redoslijed slušanju (kao da sam nemušti slušatelj koji slučajno s prvim otvaranjem omota prvo posluša C i D stranu, a potom A i B).
Ovo posljednje mi je možda više otvorilo oči za genijalan detalj s kojim je Juričić napravio istovremeno i vremenski i konceptualni loop u kojem uzrok postaje posljedica, a posljedica se pretvara u uzrok.
Za to je možda najbolje krenuti od samog kraja (kako bi objasnili početak). Naime, „Sunčanu stranu Mjeseca 2“ zatvara pjesma „Prva, druga, treća“. Ta pjesma datira iz 2021. dakle traumatičnog perioda nakon dva zagrebačka potresa i pandemije za koju nitko u tom trenutku nije znao koliko će trajati.
„’Prva, Druga, Treća’ rezimira događaje protekle godine koji su na neki način dokaz nepisanog pravila da se nevolje događaju u serijama, nakon prve obično slijede još dvije. Jedino što preostaje je čekati da prođu i da krene na bolje. Nakon dva potresa u Zagrebu i epidemije, nadam se da nam je krenulo.”, rekao je tada Max Juričić i znakovito najavio tu pjesmu kao početak nove faze benda koji je dotad imao samo četiri objavljena, (po njegovim riječima ‘probna’) singla.
Pjesma je odigrala tu iscjeliteljsku ulogu fokusiranja psihe na brojanje malih koraka, čija ogromna vrijednost nam je negdje instinktivno ukopana u mozak još otkad smo prvi put prohodali, a koju ožive svi oni koji su iz bilo kojeg razloga prisiljeni ponovno naučiti hodati, a opet sve se to može prenijeti i na iskustva iz plesnih škola gdje se koraci koordiniraju s glazbom.
S tom pjesmom je faktički začeta „Sunčana strana Mjeseca“, a Juričić ju je odlučio preskočiti na prvoj ploči da bi joj u konačnici dao ključno mjesto završne točke druge ploče koja je ujedno i intro u prvu ako ste u loopu preslušavanja.
Je li mu to bila nakana od samog početka, ili je do toga došlo spontano u samom procesu (na način kako to običavaju raditi neki vrhunski pisci koji ne kreću u djelo ako prvo nemaju napisanu posljednju rečenicu istog), možda je manje važno, koliko sam moment da smo i u ovoj 2025. također posebno traumatizirani potresnim društvenim rascjepima i da nam je uistinu potrebna mudrost malih, sporih i promišljenih koraka.
Prije pjesme „Prva, druga, treća“, tj. pretposljednja u nizu je „Nedjelja“ koja je još starija i datira iz 2018. godine. Tada je bila treća u nizu singlova. Nastala je u manje traumatičnom desetljeću i kao svojevrsno slavlje gradske dokolice, stoga je i na albumu u funkciji finalne plesne katarze obojane karipskim ritmom i sa stihom u kojem se spominje „Sunčana strana Mjeseca“. Tada je to bila samo jedna crtica, jedna zanimljiva figura, ali se s protokom vremena zapekla u misao vodilju za objediniti sve ono što je Plesač Sporog Stepa napravio kasnije. S takvim dvostrukim finalom druge ploče koji je istovremeno i smisleni i funkcionalni pogled unatrag Juričić je napravio pola uspješnog posla, stoga treba skoknuti na početak, tj. pjesmu „Priča veća od života“.
Taj čeznutljivo elegični komad umjerenog tempa otvara drugi album sa zadrškom, jer možda u nekom smislu ona predstavlja period zime, obzirom da „Sunčanu stranu Mjeseca 1“ zatvara „Zadnja prije zime“, a iz dosad napisanog jasno je da Juričiću detalji ne promiču, kao što s D1, a to je groovy „Igraj“ također pokazuje da zna koja je važnost pjesama koje otvaraju strane vinila.
„Djevojka u crvenim cipelama na kiši“ prirodno slijedi uvodnu atmosferu i dolazi kao fragment nečega oko čega bi se mogla isplesti priča (nečijeg) života prije nego li nas Max i društvo ponovno odvedu u toplu kolovošku noć kroz „Suze svetog Lovre“, tamo nas zadrže kroz „Koje boje je sreća“ i dovedu do kulminacije s „Dan velikih valova“ (koja nama starijoj generaciji neizbježno budi sjećanje na kultni film „Big Wednesday“ iz 1978. koji nikad nije prestao biti aktualan obzirom na kontrast između bezbrižne mladosti i ratna stvarnosti koja samelje tu mladost).
D stranu, kao što je već kazano otvara „Igraj“ – imperativ da uzmemo od života koliko on uzima od nas, uz empatični i drugarski nastavak kroz „Hej druže kako si“, tj. ophođenje koje ovo vrijeme kao da želi izbaciti iz (ljudske) upotrebe. Središnje mjesto posljednje vinilne strane drži još jedan topli moment „Spremi sliku u sjećanje“ prije već opisanog finala „Sunčane strane Mjeseca 2“, ujedno i finala ovog dvostrukog albuma koji dolazi kao nužna doza svjetla u vremenima koja nagovješćuju mrak.
No to što se nagovješćuje ne mora se nužno i dogoditi – da završim u pozitivističkom Maxovom duhu. A ako se i dogodi, recept je tu; prva, druga, treća… Važno je ostati na nogama. Plesač Sporog Stepa zna kako.
„Sunčana strana Mjeseca 1&2“ možda i nije prvotno bio osmišljen kao album samopomoći, no u toj ulozi mu u ovom trenutku nema premca na vječno brdovitom Balkanu.
Ocjena: 10/10
(Aquarius Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
