Protagonist večeri je bez skidanja osmijeha s lica napravio presjek najzaraznijih momenata Chicova opusa…
Srijeda nije uobičajen dan za EXIT, pa se zato nebo cijedilo u zadnjim trzajima da ne pokvari četiri prava festivalska dana tako što se već prelaskom preko Dunava u kojem su se prvopridošli posjetitelji hladili od ljetne žege spustila kiša divovskih kapi. Ogromne kapi zbog koje smo se osjećali kao Štrumpfovi na desetak minuta fino su nakvasile Novi Sad, ali i Petrovaradin – tvrđavu blata i sluzavih tvari. Jedna od njih bila je slina nalik ledu, rasprostrta po cijeloj površini pred glavnom pozornicom zbog čega je normalno i uravnoteženo hodanje bilo otežano, pa se pivo moralo ispijati na jednome mjestu. A pivo je ove godine, uz ostale hladne napitke, luksuz do kojeg se dolazilo putem pametnih, beskontaktnih kartica (ako niste ovdje, imat ćete ih prilike vidjeti na Terraneu). Uplatiš depozit za karticu od 100 dinara (oko 8 kuna), a zatim na karticu određeni iznos do maksimalnih 1500 dinara (100 kuna) kako bi se, naravno, spriječila krađa i malverzacija. Možemo reći da sistem funkcionira i lišen je svih onih dosadašnjih frustracija i maltretiranja nastalih primoravanjem konzumenta da se prešetava po krcatom prostoru. Uplati, očitaš gdje želiš i dižeš svoju cugu i budan si cijelu noć dok ti se ne posreći.
Tvrđava Petrovaradin nultoga je dana bila uglavnom prazna zbog činjenice da je sadržaj bio sveden isključivo na Main stage i na nastup Nilea Rodgersa. Prije nastupa dance velikana od devet je sati ipak nešto publike privukao adrenalinsko-eksplozivni nastup Marčela i Iskaza, hip-hopera s književno-teorijskom pozadinom, koji uz kolaboracije kroz par bendova problematizira klasične socijalne teme u svom glazbenom opusu. Da ih ne ponavljamo, znate i sami o čemu bi se moglo raditi, no Marčelo i Iskaz odličan su hip-hop i rock hibrid kojeg treba uhvatiti na nekom od nastupa budu li u blizini i poslušati „Bol i revolt“, „Mamicu“, „Bombu“ ili „Pozerište“.
Njega na pozornici nasljeđuje veliki mješoviti zbor Viva Vox. Na takve formacije lako je posrnuti u bezdan predrasuda zbog klasičnih očekivanja i predviđanja forme prezentacije, načina obrada i nošenja na pozornici. Ali, avaj, tako nije! Viva Vox apsolutni su šok i najugodnije iznenađenje nultog dana Exita svojim, naravno, teatralnim, ali slojevitim višeglasnim i dobro fragmentiranim obradama pop-rock klasika, kao i recentnijih uspješnica što u originalu mogu čak izazvati da vam se, onako malo, riga. Ipak, u njihovoj prezentaciji stvari funckcioniraju mnogo bolje, jer se ipak radi o klasično obrazovanim vokalisticama i vokalima, gdje pjesme ne aranžiraju prema istom obrascu, kao recimo, Gregorian. Počevši s „Chop Suey!“ System of a Down, „By the Way“ Peppersa, u svom čudnom repertoarskom, žanrovskom loncu izveli su i klasike „Feeling Good“ i „Bohemian Rhapsody“, a gadno su zajebali stvar masakrom jedne jedine pjesme u izvedbi vizualno „adekvatnog“ vokala – „Smells Like Teen Spirit“ iliti majorfuckup.
Nešto prije jedanaest navečer, petrovaradinsko nebo ispisivale su goruće strelice vatrometa kako bi obilježile 14. po redu EXIT. Pogledi upereni nad glavnu festivalsku platformu za stvaranje dobre emocije svjedočili su dobro oblikovanim pirotehničkim oblicima što su drugo iščezavali nad površinom tvrđave i potvrdili prisutnima da su na otočkoj oazi plesa i pokreta. A očekivani je kralj plesa i pokreta večeri bio Nile Rodgers. Da, onaj crnac s dreadlocksima što ga svi znaju iz „Get Lucky“ Daft Punka i Pharrella Williamsa, iliti glavnog i jedinog motiva da se relativno prazne nulte večeri na Petrovaradinu okupi zastrašujuća gomila u kasne sate. Ista je rijeka ‘zombija’ pri penjanju uz uspone tvrđave pjevušila refren ultimativnog hita 2013., vjerujući da će Rodgers (nekim čudom, ako pitate nas) izvesti ‘the hit’, što se naravno na kraju i obistinilo. Rodgers se odjeven od glave do pete u bijelom pojavio na pozornici uz Chic – bend što je zadužio dance scenu prije negoli se većina prisutnih nulte večeri i rodila.
Protagonist večeri je bez skidanja osmijeha s lica napravio presjek najzaraznijih momenata Chicova opusa, komunicirajući tako s publikom između svake od pjesama. Energični je gitarist i pjevač priznao da za Exit nije čuo prije ovogodišnjeg poziva za otvaranje, a zatim je u gotovo desetak minuta nastup kulminirao velikim plesnjakom na „Good Times“, najavljen u srpskom stilu, kada se Chicu na pozornici pridružuju svi domaći izvođači što su publiku razgibavali prije njih.
Dobar, ali nipošto impresivan uvod u najveći regionalni festival krstilo je i samo vrijeme što nas je stalno škropilo rominjavom kišom koje, nadamo se, neće biti za vrijeme pravog programa kada ćemo se poput Spidermana morati razbacati na više festivalskih strana i zabilježiti kako Exit R:Evolution 2013 istinski diše.
Naše kratko dokumentirane impresije, kao i direktne foto-video materijale možete pratiti na našem Twitter kanalu: twitter.com/ravnododna.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
