Najvažniji showcase festival u regiji s naglaskom i na širu europsku scenu startao je u srijedu kad je između ostalih u dvorani Katedrala ljubljanskog Kina Šiška nastupio francuski sastav Le Femme.
La Femme su zanimljiva glazbena pojava, bend koji je primjerice nakon tri albuma na materinjem francuskom prošle godine odlučio prijeći na španjolski jezik objavivši album „Teatro Lucido“ objedinjujući na njemu iskustvo svojih putešestvija po Meksiku i Španjolskoj. Stilski ih se u proteklih deset godina svrstavalo posvuda od psihodelije do punka, a u srijedu su u Ljubljani više podsjećali na neki zagubljeni disco artefakt s kraja 1970-ih i početka 1980-ih.
Koliko plesni, toliko i sanjivi, a opet angažirani s posebno raspoloženim pjevačem i klavijaturistom Sachom Gotom koji je poput gitare u ruke uzimao svoj instrument sa stalka i izvodio (po zvuku sličan) ‘gitarski solo’ u najvećoj dvorani Kina Šiška. Kompletan dojam nastupa bio je pojačan nizom vizualnih detalja, tj. poglavlja. Ništa nije bilo prepušteno slučaju.
Svih šestero članova bilo je identično odjeveno u bijela odijela s upadljivo velikim crnim reverima. Got u društvu Fanny Luzignant i Ysé Grospiron, također pjevačica i klavijaturistica, činili su pravi mali synthpop špalir pred publikom, a na četvrtom synthesizeru im se često priključivao i basist Sam Lefèvre, što je svakako odavalo sliku benda koji jako dobro zna što radi i kada radi.
Svakih desetak minuta događao se neki novi moment, počevši od skidanja Fanny Luzignant i Ysé Grospiron koje su potom nastupale u grudnjacima, kao što je i Sacha Got ubrzo nakon njih bio gol do pasa. Dakle, Le Femme su neka luckasta izmaknuta priča koja se igra narativima kako bi svoj pop izričaj učinili provokativnim, a to rade iz nekog angažiranog narativa u smislu da vam nije baš previše jasno slijede li slučajno postulate flower power generacije ili su jednostavno samo dobro raspoloženi za provociranje normi.
Upravo je provociranje normi bio i sam koncert u kompletnom zvučnom dijelu; krenulo je s poletnim ritmom i tako je ostalo do kraja, a opet je sve bilo prilično mellow, ili što bi Konstrakta rekla, mekano. Neki skeptici bi se kladili da je u srijedu La Femme bio zabava uz matricu, no autor ovih redaka se baš ne bi složio s tim, jer štošta može napraviti četiri para ruku na bijelo-crnim tipkama, dakako uz klasičnu bubnjarsko-žično postavu. No opet, čini se nezahvalnim tražiti neku jasnu ocjenu koncerta „zamućenih kontura“ kao što je i ovo nedorečeno vrijeme u kojem živimo, jer nekako kao da cijeli svijet još uvijek lebdi u nekoj čudnoj stvarnosti.
Tako su i La Femme ostavljali zamućeni dojam jesu li došli nešto poručiti ili samo donijeti zabavu, a opet kao da nisu došli ostvariti jasni trijumf, već i tu provocirati sebe i svoju ulogu zabavljača, jer nastup nije donio pregršt bossa nova perkusija koje dominiraju posljednjim albumom „Teatro Lucido“. Naime, bilo je retro, ali nekako synthpop retro. E sad, jesu li Got i društvo upravo to htjeli kako bi prisutne u Katedrali Kina Šište zbunili, ili su samo vizualno atraktivno društvo ali muzički ništa posebno pa su prisiljeni prodavati fore uz matricu, pitanje je o kojem se u Ljubljani još uvijek živahno raspravlja.
No nije li uvijek zamućena kontura između čarobnjaka i opsjenara? No da budemo načisto, za autora ovih redaka, La Femme nisu bili ono najbolje što se te večeri moglo čuti na MENT-u.
Nešto prije na istoj pozornici Katedrale to je bio Etceteral, slovenski eksperimentalni electronica jazz sastav, tj. audiovizualni trio koji je svoj futuristički zvuk iskombinirao s video projekcijama. Bubnjar Marek Fakuč i saksofonist Boštjan Simon, ujedno zadužen za elektroniku vodili su prisutne zvukom kroz svoje zvučne predjele, dok je vizualizaciju kroz tu kombinaciju u kojoj plesna glazba koketira s jazzom (ili obratno) radila video umjetnica Lina Rica. Etceteral su dakle u poznatom, trenutno najvrućem narativu svjetske glazbe u kojem se na neki način otkrivaju nove mogućnosti saksofona koji propušten kroz različite efekte može oponašati bilo koji drugi instrument. Ako je početak XXI stoljeća donio u žižu formu ogoljenog rock dua na jednu električnu gitaru i bubnjeve, u dvadesetima je primat nad gitarom preuzeo saksofon. Etceteral su tu dakle ‘prvi na crti’, no ipak previše avangardni da bi ih brojna publika prvog dana MENT-a prihvatila u ulozi koja je bila dodijeljena francuskom sastavu Le Femme.
Obzirom da su najveća iznenađenja obično oni koje nikad dotad niste čuli i vidjeli, tu titulu po mišljenju autora ovih redaka prve večeri je ponio estonski neofolk duo Puuluup. Oni su pak kroz elektroničke efekte sproveli tradicionalni instrument Pribaltika i Skandinavije koji podsjeća na neku pradavnu liru i jedan od naziva za njega je harp, obzirom da ima skoro desetak naziva za taj instrument u regijama sjevera Europe, kako sam doznao kasnije od samih članova Puuluupa.
Ti Estonci se igraju s jednostavnim i poletnim pop formama u koje su uveli neobičan egzotični sjevernjački instrument, a uz to su bili i izvrsni showmani. Nakon što su se izmjenjivale dvije vrste najava: „Next song is about cross country skiing“ i „Next song is about agriculture“ bilo je jasno da uopće ne treba razbijati glavu o čemu se uopće radi u pjesmama Puuluupa, obzirom da su se i oni sprdali s tom često nepotrebnom najavljivačkom praksom, ali su istovremeno od takvih najava napravili svoj zaštitni znak dok je koncert nosio i niz šaljivih provokacija publike u kojoj dvojica sjevernjaka pokušavaju prisutne u dvorani naučiti plesne korake.
Obzirom da je MENT ove godine u znaku predstavljanja scene baltičkih zemalja, Puuluup su se već prve večeri nametnuli kao najzanimljiviji aduti koji bi jednako urnebesan glazbeni stand-up show vjerojatno uspješno isporučili u najrazličitijim prigodama; od dječjih priredbi do showcase festivala, neovisno čak i o geografskoj točki nastupa. Baltički fokus te večeri su još činili litavski trio Planeta Polar i latvijske rock snage Nesen i Perestroika, od kojih je kod potonjih bio najviše istaknut sraz između ambicije i originalnosti. No bilo je tek zagrijavanja za festival koji u prosjeku donosi 30 koncertnih događaja dnevno, kako s europskim, tako i s regionalnim presjekom ‘tko je tko’ među imenima na koja treba obratiti pažnju.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
