U vrijeme neograničene ponude svega, na tržište se uvelike vraća i prošlost, a jedan čovjek personificira povratak starinskoga zvuka i mode, od retro brijačnica do šešira iz ormara djedova. Ime mu je Pokey LaFarge.
Ekletični entuzijast i zaljubljenik u ljepše dane prošlosti, Pokey LaFarge crpi iz dubokog zdenca Amerike iz davnina, western swinga, ragtime klavira, jazza i countryja, sa jedinstvenim glasom i stilom, a njegovi koncerti (nadamo se da ćemo ga imati uskoro vidjeti u blizini) putovanje su vremeplovom barem pedeset godina unatrag.
Malo veći iskorak prema javnosti Pokey je napravio svojim posljednjim albumom, nazvanim jednostavno “Pokey LaFarge” iz 2013. godine, a koji je izdao za Third Man Records Jacka Whitea. Sada se vraća sa njegovim nasljednjikom “Something in the Water”, kojim nastavlja započeto glazbeno putovanje. Album možda nije jednako kompaktan kao prethodnik, no bogatiji aranžmani na određenim pjesmama čine ga jednako slasnim slušnim obrokom.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=FXzEVLSoVqw[/youtube]
Naslovni singl koji otvara album posebno je dobar primjer obogaćenijeg Pokeyeva zvuka, jednako kao i “Underground” ili “Goodbye, Barcelona” koja za razliku od većine Pokeyevih pjesama napušta americanu kao izvor inspiracije i donosi dašak Europe. Tu je i izvrsna obrada inače grozomorne Dylanove pjesme “When Did You Leave Heaven” s “Down in the Groove”, koja služi kao dokaz da se uz viziju i promjenu aranžmana od starog Boba sve može ulaštiti i iskoristiti na smislen način.
Rijetki su izvođači toliko ufurani u starinski lik i djelo poput Pokeya LaFargea. Na pamet pada tek C.W. Stoneking, o kojemu smo već pisali, no u usporedbi Pokeyjev je zvuk puno svježji i pristupačniji publici što ga čini savršenim soundtrackom za vintage partyje, seanse brijanja koje uključuju vruće ručnike (isprobano) ili bilo kakva sentimentalna putovanja uopće.
Ocjena: 9/10
(Rounder, 2015.)