Aljaški bend Portugal. The Man sigurno korača mainstream okruženjem. Dugo su se talili u nezavisnoj priči prije nego li su prije dvije godine za Atlantic Records objavili album ‘In The Moontain In The Cloud’, a korak dalje predstavlja suradnja s Danger Mouseom na ovogodišnjem uratku ‘Evil Friends’.
Riječ je o albumu koji zavodnički osvaja korak po korak – glazba gotovo da se šulja prostorom, potpuno nenametljivo svojom eteričnošću falseta utopljenih jednako u indie folk i pop kao i u rock zvuk. Ugoda repetitivnim slušanjem ne hlapi, već se produbljuje. Obrisi time dobivaju konture i čvršće značenje dok se u potpunosti ne sprijateljite s „Opakim prijateljima“ koji ne traže vjeru u Isusu, već u sebi (zbog čega je vjerojano na naslovnicu i naljepljeno „Explicit Content“ upozorenje) , dok kroz njihov glazbu odjekuje hladnoća zime na Aljasci (iako je bend svoju bazu pronašao u Portlandu u Oregonu), ali i kompaktni žar grupe koja u toplini zvuka traži spas i kvalitetno ubija vrijeme tijekom dugih hladnih noći polarnog kruga, maštajući, o čemu drugome, nego o toplom Portugala – bar tako legenda kaže.
Iako po zvuku više duguju jednom Johnu Lennonu nego bilo čemu što dolazi iz Portugala, svakako se može povući i paralela s indie pop kolegama s Islanda koji se odazivaju na ime Of Monster And Men. Zvučnu sliku izvrsno je oplemenio Danger Mouse, ne samo producent, već filingaš koji se do sada u širokom spektru uspješnih suradnji (The Black Keys, Jay-Z, Gnarls Barkley, Gorillaz…) itekako potvrdio. Ne samo da sve što dodirne dobije zlatni sjaj, već i hvalevrijednu dimenziju oplemenjivanja same glazbe, stoga ne čudi da ga Portugal. The Man na „Evil Friends“ navode kao ravnopravnog člana u pisanju svih pjesama na albumu.
Zanimljiva je i koncepcija ‘navlakuše’ – dok u prvom dijelu albuma „Plastic Soldiers“ i „Creep In A T-Shirt“ popističkom lako uhvatljivom formom draže čula, situacija se pribižavanjem kraja sve više zaoštrava. Gitarske distorzije sve češće dolaze u plan u zanimljivom miksu različitih utjecaja u kojima ravnopravno dišu minimalizam jednih Volent Femmesa („Evil Friends“) ili sanjiva himničnost Mother Love Bone („Holly Roller (Hallelujah)“) uz psihodelično češanje rifova na način kako su to radili Jefferson Airplane (prva kulminacija je i izuzetno naglašeni gitarski solo na pjesmi „Waves“), dok primjerice „Sea Of Air“ odzvanja u već spomenutom Lennonovim stilu, da bi posljednja „Smile“ vudstokovski odjavila album.
Kad se sagleda šira slika jasno je kako Portugal. The Man nisu igrači na sigurno željni slave na osnovu grebanja oprobanih stilova i poza. Razvili su vlastiti specifikum i potpuno su raspoloženi za eksperimentiranje unutar njega, jednako istražujući vlastite izvođačke, kao i kreativne domete, dok se Danger Mouse pokazao kao izvrstan katalizator. „Evil Friends“ je album s kojim se uistinu isplati sprijateljiti.
Ocjena: 9/10
(Atlantic / Warner Bros / Dancing Bear, 2013.)