Povodom otvaranja Muzeja Novog vala primoran sam objasniti da izloženi ručnik i tenisice nisu moje, već Pađenove, pošto idu uz njegove zebraste špilhoznice u kojima je svirao na ‘Zadovoljštini’; moje su tri pedale koje su mi kod njega ostale, i za koje nije imao odobrenje da ih daje, kao što kaže, jer po običaju izvrće i laže.
A što se bunta tiče, direktorica Turističke zajednice grada Zagreba je zadnja osoba da se u taj pojam ugrađuje, koliko je, uostalom, nakaradna i sama pomisao da Muzej (po sebi smetlište povijesti i odlagalište otpada) – otvoren i odobren uz pomoć ustanovljenih krvopijskih strukovnih i inih udruženja – na otporu počiva.
A za moj dijelak u tome, izjavljujem da je to zloćudna zloupotreba moga lika i stiha iz najnižih pobuda, i da mi se, kao strancu koji nema ništa s vama, skinete s nježnika.