Pozitivan koncert u Domu sportova – oluja pred zatišje

Iako mu je namjena biti dio šire akcije edukacije o zaštiti od HIV virusa, Pozitivan koncert ove je godine bio u znaku današnjeg referenduma. Gotovo kao oproštajna večer prije nego li postane bjelodan mrak naš svagdašnji. Nešto kao posljednji butterfly on the wheel gathering.

Damir Urban na Pozitivnom koncertu u Domu sportova (Foto: Tomislav Sporiš)

Naravno takva vibracija s pozornice je dolazila od glavnih zvijezda večeri u punom Domu sportova – Damira Urbana i Gorana Barea.

Urban je bio suptilan počevši od toga kako dugo s bendom nije nastupao pred tako velikim auditorijem i kako se oni na pozornici osjećaju kao manjina. „Čuvajte nas stoga.“, prozborio je i dobio ovacije. Bare je bio manje suptilan u najavi pjesme „Odvedi me“: „Ne znate na što je ličila ova naša posljednja turneja… kokarde, kukasti križevi… Zagreb i Rijeka jedini normalni…sve ostalo ludo. Odvedi me u pičku materinu!“ – dok se burno odobravanje miješalo s uvodnom melodijom pjesme.

Ujedno koncert je bio i dokaz da su veterani iz 90-ih još uvijek koncertni giganti za domaće prilike koji potentno mogu masi pružiti zadovoljštinu. Da je to u stanju i kad stvari nimalo ne idu po planu dokazao je Urban i njegova četvorka, bend koji diše kao jedan i koji iza sebe sigurno ima dosta takvih koncerata kad tehnika izdaje, a publika traži svoje. Koncert je trebao početi s „Kunderom“ no ritam mašina kojom je s male konzole upravljao Urban nije u sustav monitora dolazila u realnom vremenu. Pjesma je zaustavljena, a Urban koji je nervozno počeo kružiti pozornicom se ispričao na mikrofon riječima: „Ili ćemo početi kako treba ili nećemo uopće počet.“

Goran Bare i Majke na Pozitivnom koncertu u Domu sportova (Foto: Tomislav Sporiš)

Tehnički problem nije se brzo otklonio, a neugodno čekanje je prerezao bubnjar Marko Bradascia sviranjem uvoda pjesme „Robot“. Ostatak benda i Urban su se silovito priključili i koncert je započeo upravo onako kako je trebao. Nizale su se „Ruke“, „Odlučio sam da te volim“, „Aroma Satanica“, „Budi moja voda“, „Nebo“, da bio ionako odličnu atmosferu raspjevane dvorane još više raspirio kad je izjavio da „sutradan svako zaokruži tamo gdje je ljubav“, nakon čega je eksplodirao „Black Tattoo“, a potom „Mjesto za mene“ i „Mala truba“ prilikom koje je Urban sišao s pozornice i došao do prvih redova publike gdje se i zadržao i otpjevao zadnji refren u katarzi s ostalima u dvorani.

Quasarr na Pozitivnom koncertu u Domu sportova (Foto: Tomislav Sporiš)

Bare je pak u početku krvario od dosade sa svojom pitaj-boga-kojom-po-redu postavom Majki. Nakon uvodne „Grešnik“ je i najavio „Krvarim od dosade“ iako je na redu bila „Fantastična vatra“, a nekako kao da ju je i jedva bio dočekao nakon odsvirane „Moja je ljubav“. No i na njoj se suviše činilo da se Bare više traži sa svojim bendom, nego što se pokušava okrenuti publici. I „Put ka sreći“ kao da je okolišao, da bi nakon „Odvedi me“ „Depresija“ stvarno otišla u depresiju. Odmah potom potpuno drugačija slika, kao da si je Bare odvalio par šamara koji su cijelu stvar postavili na tračnice u željenom smjeru.“Budi ponosan“ drmnuo je cijelu dvoranu na način kako to polazi za rukom rock dinosaurima tog kalibra. „Iz sve snage“ je stvarno brujala iz sve snage, „Vrijeme je da se krene“ je ponovno u pjevanju ujedinilo cijelu dvoranu, da bi posljednji dio koncerta u kojem su se nanizale „Teške boje“, „A ti još plačeš“, „Mene ne zanima“ i finalna „Ja sam budućnost“ isporučio rock katarzu.

Što se tiče prva dva benda, riječki Quasarr koji je otvorio Pozitivan koncert dokazao je svoj perfekcionizam i uživo. Zvučali su odlično, najsnažniji tijekom izvođenja pjesme „Ti“. Publika koja je još pristizala u dvoranu ih je također dobro prihvatila, članovi Quasarra nisu ni pokušavali ulaziti u bilo kakve govorancije. Nije se to od njih ni očekivalo. Zagrijali su taman koliko su trebali. Pored toga u dobrom balansu čuo se svaki instrument s pozornice i bilo je jasno kako je i razglas za ostatak večeri besprijekoran.

S.A.R.S. na Pozitivnom koncertu u Domu sportova (Foto: Tomislav Sporiš)

Beogradski S.A.R.S. je već poznat po tome što svakom svom koncertu pristupaju krajnje ozbiljno. No autor ovih redaka stvarno ima problema s tim nekim njihovim pjesmama i stihovima previše prilagodljivim za pučke veselice, kad reggae susretne harmoniku, kad se Žarkovo pjevanje pretvori u lelek, kad sav taj nemogući crossover odaje sliku da je u pitanju bend koji se prije svega brine da su mu gaže krcate, kad taj surovi balkanski egzistencijalizam kontrira nekim odavno određenim postulatima urbanog moždanog sklopa. Jest da je poruka koju S.A.R.S. odašilje poruka ljubavi i mira, ali ‘ambalaža’ kao da dolazi iz onih prvotnih najjeftinijih kineskih dućana koji su 90-ih preplavili ove teritorije. No u Zagrebu imaju respektabilni broj obožavatelja koje redovno bacaju u kolektivni trans, pa je i njihovo učešće u ovakvim koncertnim masovkama svakako olakšavajući faktor organizatorima dokle god uspješno pomiruju taj konstantni rat električne gitare i harmonike.

Suma sumarum subotnje večeri je da je definitivno bila u pozitivnom ozračju. Nedjelja je ta koja donosi neizvjesnost.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh