Iako filmove najčešće gledamo kroz prizmu priče, režije i glumaca, nekada u cijelom projektu vjerojatno i odlučujuću ulogu igra zeitgeist, pa su tako gotovo svi nastavci izašli s određenim vremenskim odmakom uglavnom propali (najnoviji je primjer jedan od najvećih promašaja ljeta, ‘Sin City: A Dame to Kill For’). ‘Preglup i pregluplji’ će vjerojatno zaraditi dovoljno para da se opravda njegovo snimanje, ali da ga je vrijeme pošteno pregazilo… bome jest!
Punih 20 godina nakon što su braća Farrelly izbacila svoj vjerojatno najpoznatiji film,” Glup i gluplji”, u kinima se počeo prikazivati dugoočekivani nastavak tog sada već kultnog ostvarenja. Iako je u suštini bio prvoloptaška komedija, zahvaljujući genijalnim ulogama Jeffa Danielsa i briljantnog Jima Carreya (i njegovih improvizacija koje su i zaslužne za najjače fore iz filma) “Glup i gluplji” se izdigao iz prosjeka i postao apsolutno nedostižan vladar svog podžanra. Iako je još krajem 90-ih postojala želja da se snimi nastavak s istom postavom, sve je padalo u vodu zbog činjenice da je Carrey jednostavno postao prevelika zvijezda pa je trebalo proći vremena dok se njegov plamen nije malo smanjio i dok ponude za posao nisu postale sve rjeđe i manje unosnije. Jesu li to dovoljno zdravi temelji za kvalitetan nastavak?
“Preglup i pregluplji” počinje scenom koja je poznata svima koji su gledali trailer: Lloyd (Jim Carrey) ne može prežaliti svoju izgubljenu ljubav i već je 20 godina potpuno paraliziran, a njegov najbolji frend Harry (Jeff Daniels) ga svejedno posjećuje svake srijede. Prilikom jedne posjete Harry priznaje Lloydu kako ima bolestan bubreg i kako mu treba zamjenski, na što Lloyd odjednom prekida svoju dugogodišnju paralizu i otkriva kako je cijelo vrijeme fejkao, čisto iz fore! Nakon što se obojica slože kako je riječ o briljantnom gegu (ipak su dečki glup i gluplji) kreću u epsku potragu za zamjenskim bubregom, a jedina im je opcija Harryeva kćer za koju ovaj nije niti znao.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=lGXHVlEklgQ[/youtube]
Film funkcionira po gotovo jednakim principima kao prvi nastavak: neobična misija koja vodi do putovanja SAD-om te završava velikim obračunom i totalno „neočekivanim“ obratom. Na žalost, braća Farrelly i njihovih 5-6 scenarista nisu se u posljednjih 20 godina odmakli daleko od početne točke, pa sve izgleda prilično neoriginalno, ne samo u usporedbi s prethodnikom, već i s filmovima koji su ga pokušali kopirati. Ako se ne koriste već previše puta reciklirane fore, onda se radi ili o za braću Farrelly već prepoznatljivim fizičkim gegovima (takozvani toilet humor, koji uključuje prđenje, tjelesne izlučevine, udarce u jaja i slično) ili o nečemu što se, iz meni potpuno nepoznatog razloga, forsira u gotovo svakoj drugoj rečenici dijaloga: pogrešno izgovaranje pojedinih pojmova. Prije nešto manje od tjedan dana sam po vjerojatno 30. put pogledao prvi nastavak i takvo se nešto u njemu pojavi možda 2-3 puta, ali ovdje je jednostavno pretjerano. Ne znam, možda je stvar u meni, ali nije mi pretjerano smiješno kada netko riječ „award“ izgovara kao „reward“ i tako 50 puta za redom… Dalje>>