Novi album Dubioza kolektiva je objavljen (i u prodaji i kao besplatan download), grupa je posjetila Zagreb krajem prošlog tjedna i intervju je bio neizbježan.
Nastup bosanskohercegovačkog benda Dubioza kolektiv, odjevenog u žutocrni outfit, vidjela sam prvi puta prije gotovo deset godina. Vesela ekipa s odličnim smislom za humor i energičnim nastupom osvojila me na prvu, a ni danas stvari nisu puno drukčije. Uvjerila sam se u to i nedavno na kratkom, “skrivenom” performance/koncertu u Bogovićevoj ulici u Zagrebu gdje su promovirali novi album “Apsurdistan” u izdanju Menarta. Premda koncert nije bio najavljivan već spontan, u tren su oko sebe okupili mnoštvo koje rado baš kao i ja skače uz njihove zarazne ritmove. Fino smo izbacili određenu količinu stresa i otišli dalje s osmijehom na licu.
Nasmijava me njihova percepcija svakodnevice koju otežavaju političari, nesmotrene odluke, izjave i općenito događaji koji su u najmanju ruku apsurdni, nepravedni, glupi i nepotrebni – i to ne samo u BiH od kuda ovi momci dolaze, nego i šire. Sjajno je to što oni takav život nisu s ljutnjom uglazbili u dramu, tugu, šok, nevjericu, poziv na agresivni ispad ili nešto slično. Oni na te probleme ukazuju kroz inteligentne pošalice. Kroz njihov tok svijesti, uvode nas u stvarnost koja bi, da nije tragična, uistinu bila smiješna: Na tragu Blama i Firme Ilegal, na ovom su se albumu dotakli recimo praznika rada…Tehnološki višak danas slavi prvi maj, ovdje se rastajemo, zbogom, good bye, mi idemo u stečaj, sretan 1. maj… ili…Spale su nam gaće, zagrizli smo udice, glave nam u pijesku, nezaštićene guzice… Čak sam neki dan vidjela i kupca srednjih godina u jednoj trgovini mješovitom robom kako se u ritmu Dubiozine pjesme Krivo je more 2 giba među policama.
Svijet oko nas bi mogao i morao biti jednostavniji i ljepši, neopterećen vjerom, nacionalnošću ili politikom, ali ne radimo baš mnogo na tome da tako i bude. Kaže Dubioza: Mozak dekodiran, bijes apsorbiran, čeka se moment kad sve će da eksplodira…Dok su ljudska glupost i ignoriranje problema jači od zdrave pameti, najbolje je da odemo u Dubiozin teatar apsurda i zabavimo se na vlastiti račun uz deset novih pjesama.
Kako je u BiH, može li se uopće stanje u državi opisati u jednoj rečenici?
Brano: Ma kakvi. Potrebno je napraviti dugosvirajući album da se bar dio toga zagrabi. Volio bih da postoji jedna stvar koja me najviše ljuti. Postoji cijeli spisak i to bi sad išlo u nedogled. Pretvorilo bi se u Dnevnik.
Kako nastaju vaše pjesme? Čini se da se dobro zabavljate dok to radite?
Brano: Obično se vrti sve oko nekog koncepta koji zamislimo i što želimo reći. „Blam Blam“ je recimo nastao slučajno jer nam je falila jedna pjesma za „Firma Ilegal“. Mi groovamo u mojoj kući, na donjem spratu je studio. Ja otiš’o na WC i dok sam ja bio na šolji, oni tako nešto jammali…čuo sam kroz cijevi i samo na brzinu sletio sa šolje. Pjesma se desila bukvalno sama od sebe za pola sata, dan pred snimanje.
1. svibnja će biti objavljen i vaš prigodni, drugi singl s albuma, 1. Maj. Obilježit ćete ga radno, koncertom. U jednom stihu kažete …Danas nije Olimpijada, danas nije ni gej parada, garant nije Čimburijada, danas je praznik, Dan rada… Što je Čimburijada?
Armin: Čiburijada ti je jedan lokalni zenički običaj kojim se obilježava prvi dan proljeća. Dođe se na obalu rijeke Bosne i pravi se čimbura (kajgana). Onda se recimo pravi najveći čimbur na svijetu, od recimo 1500 jaja.
Brano: Ima jedan zgodan detalj – na dan Čimburijade se igrala utakmica BiH-Grčka koja nam je bila važna. Igrala se u Zenici. A hotel u kojem su Grci spavali gleda na obalu rijeke Bosne. Dan ranije došli na trening, vidjeli šatore, hiljade ljudi. Pitali konobara u hotelu što ovi rade i on im kaže da je to podrška reprezentaciji, mi se tako skupimo par dana ranije. Ovi skontali da su to gori fanatici nego Grci. Baš su bili sjebani, kakve ovdje budale dolaze dva dana ranije da bi se gledala utakmica.
Na ovom ste albumu spojili razne glazbene žanrove. Voli vas uglavnom urbana publika, ali ipakste u neke pjesme uključili i dosta melosa. Kako to da ste odlučili uključiti taj narodni zvuk koji izvučen iz konteksta može zbuniti slučajnog slušatelja koji baš nije ljubitelj melosa?
Brano: Mi ne volimo dijeliti ljude na kategorije crni, bijeli, Muslimani, Hrvati, Srbi, urbani, neurbani itd…Ko´ god želi da sluša našu muziku, nama je drago i želimo je podijeliti sa svima. Od početka mi pokušavamo pomiješati taj naš melos ili narodnu muziku sa svim ostalim stilovima. Puno sviramo izvan granica ex YU i jako nam je bitno da slušaoci u prvih par minuta skontaju odakle mi dolazimo. Jedino je na taj način zaokružena priča koju pričamo kroz tekstove. Za nas ne postoje slučajni slušatelji, mi pokušavamo svakoga tretirati na isti način. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
