Novi album Dubioza kolektiva je objavljen (i u prodaji i kao besplatan download), grupa je posjetila Zagreb krajem prošlog tjedna i intervju je bio neizbježan.
Ideja za Krivo je more 2 ?
Brano: Htjeli smo napraviti pjesmu o tome kako postoji 1000 nivoa vlasti i armija političara koji što god da odluče, nikada ne snose odgovornost jer je valjda neko drugi kriv. Tada smo se sjetili pjesme Krivo je more čiji refren na najbolji način opisuje stvarnu odgovornost Jadrana u političkim krugovima zemalja ex YU.
Zašto ste odlučili na album staviti pjesmu Ja sjećam se i ugostiti Mileta Kekina iz Hladnog Piva?
Brano: Mislimo da je bilo bitno odati počast Tusti i KUD Idijotima pa smo odlučili obraditi pjesmu Ja sjećam se. Na koncertu zaTustu koji se zvao “Jebem ti rak” , prvi smo je put izveli zajedno sa Atheist Rapom, a par dana kasnije na Koncertu godine u Novom Sadu, pridružio se i Mile Kekin. Poslije tog koncerta odlučili smo da je snimimo i stavimo na album.
Kroz vaše se pjesme proteže i tema trave/ganđe/marihuane – što zapravo time želite poručiti?
Armin: Sama činjenica da su alkohol i nikotin legalni, a kanabis ne, klasični je primjer uskraćivanja ljudskih sloboda. Kanabis je svugdje prisutan pa bi bilo bi bolje da bude legalan, oporezovan pa da znamo di ide novac.
Uz fizičku prodaju, “Apsurdistan” je dostupan i za besplatni download na vašoj službenoj stranici. To ste učinili i s vašim prošlim albumom – kakva su iskustva?
Brano: Svjesno smo krenuli u to. Bilo nam je najvažnije da možemo komunicirati s pojedincima. Puno je ljepše komunicirati s osobom jedan na jedan nego preko medija, kao obraćaš se nekom, a ustvari nisi siguran ni kome pričaš. Stekli smo veliko povjerenje preko internetskih medija i mreža. Bez obzira što ljudi već imaju besplatan, ipak odluče dati novac i kupe album. Znaš koliki su nam na Facebook slali slike, super je album svaka čast i otišli smo kupiti album. To je ono najljepše kad uspiješ probuditi ljudsku stranu kad priznaju što radiš i imaju potrebu dati nešto zauzvrat, a ti ih to ne tražiš.
Koliko je puta album do sada downloadan?
Brano: Koliko smo uspjeli pratiti, u prva tri dana, skinut je oko 40 000 puta. Za prošli album “5 do 12”imali smo 50 000 downloada u prvih mjesec dana. Imamo i internu opkladu: koliko će biti skidanja u prvih mjesec dana. Prošli put je gitarista, gospodin Armin Bušatlić bio najbliži i osvojio je litru viskija.
Vi ste jedni od rijetkih regionalnih bendova koji se mogu pohvaliti brojnim nastupima izvan područja bivše Jugoslavije. Tko je publika na vašim nastupima, dijaspora ili stranci?
Brano: U svakoj zemlji imamo agenta koji nam dogovara nastupe u klubovima i na Festivalima tako da je publika većinom lokalna, iz grada u kojem nastupamo. Nama je jako drago kad dođu naši ljudi. Idealno nam je kada je pola-pola jer nam je koncert dvojezični, pola pjesma je na engleskom i onda možete pogoditi tko je odakle i kako reagiraju na koju pjesmu.
Smeta li vašoj stranoj publici nepoznavanje bosanskog jezika? Doduše, francuska grupa Joke je na jednom od koncerata otpjevala vašu pjesmu „Blam“ u originalu.
Brano: Joke smo upoznali davno na nekom festivalu.U Francuskoj baš ne fermaju engleski previše pa im je svejedno jel’ bosanski ili engleski – ako nije francuski svejedno im je koji je, čak im je bolje čut onaj koji nije engleski, zanimljivije im zvuči. U istočnoj Europi je čak naš jezik prihvatljiviji od engleskog. U Bugarskoj recimo otpjevaju neku stvar za koju ni nismo sigurni kako točno ide tekst, ne možemo se sjetiti, a oni uredno otpjevaju čitavu stvar.
Stihovi koje pišete ne opisuju samo stanje u BiH već i u mnogim drugim tranzicijskim zemljama. Je li to poistovjećivanje s univerzalnim problemima tajna vašeg uspjeha?
Brano: Danas su nam baš neki komentirali kako je ovaj album manje buntovan od prošlih. Rekao bi sa smo prije bili nadrkaniji i naivniji. Buntovan ne znači glasan i iznerviran. Sada odraslije i pametnije koncipiramo stvari. Tajna su državni neuspjesi svih ovih zemalja. Mi smo samo pod muziku poslagali formate Dnevnika i razmišljanja o tome. Rijetko tko će danas reći što misli. Ljudi vole nać’ nekoga tko će to reć’ umjesto njih. Tako je malo lakše. Dalje>>