Novi album Dubioza kolektiva je objavljen (i u prodaji i kao besplatan download), grupa je posjetila Zagreb krajem prošlog tjedna i intervju je bio neizbježan.
Kad smo kod toga, u BiH ima oko 120 političkih stranaka, a ti si nedavno u jednoj TV emisiji rekao što kratko i jasno što misliš o njima, odnosno da ih sve Nabiješ na k***.
Brano: Danima smo pričali o tome, kuckali te intervjue i svi nas naravno stalno pitaju otprilike tih istih desetak pitanja, vezanih za politiku. I onda je u tom Dnevniku nekako kulminiralo, ne znam, nema više te književne riječi koja to ludilo zaista može opisati. Realno, narodski rečeno, možeš to sublimirati u Nabijem vas na k****. Nitko od stranaka se nije javio niti neće, to je njihov svakodnevni vokabular i njih to najmanje uznemiruje. S druge strane građani su se uznemirili i mnogi su mi rekli: Nek’ si im rek’o. Društvo se povlači cijelo vrijeme. Praveći se nešto fini, pravimo ustupke i sklanjamo se. Tako da mi je stvarno dosadilo da to pakujem u neke, ono šatro, pametne rečenice s puno latinskih izraza.
Ne pripadate niti jednoj političkoj opciji?
Brano: Zanimljivo je to da ljudi ne mogu da prihvate da si napravio nešto u životu, a da nisi kupljen, tj. da nemaš nekog šefa, odnosno političku opciju koja ti to omogućava.
Čitala sam neki dan da su putnici u Sarajevu izbacili kontrolora iz tramvaja jer je nakon višednevne obustave prometa htio jednog putnika kazniti zato što nije imao kartu pa su oni odlučili štrajkati.
Brano: Gradsko javno poduzeće je štrajkalo iz nekih luđačkih razloga. Poduzeće je preuzela ekipa koja praktički vodi privatni biznis kroz javno poduzeće. Mislim da je zaposleno 1600 radnika, od čega je 600 viška. Svako malo kad im krene nalijevo, oni glase saobraćaj, oni štrajkuju i ucjenjuju kompletan grad.
Armin: Mene najviše ljuti to što svo to ludilo iz devedesetih pa preko postdejtonskih godina, sad kulminira pa se ni neki najbanalniji problem ne mogu riješiti – poput pasa lutalica, gradskog saobraćajnog prijevoza. Prvi put u Sarajevu postoje redukcije vode… Isto tako voda u jednom dijelu Bosne nije pitka i to ne zbog industrije ili pretjeranog razvoja kemijske industrije, nego zbog fekalija i bespravno izgrađenih vikendica na Bjelašnici.
Svirali ste u mnogim zemljema izvan naše regije. Jeste li razmišljali o tome da odselite iz BiH i da živite negdje drugdje?
Armin: Svi ti problem postoje i drugdje. Mi smo ovdje rođeni. Pored ovih negativnosti ima bezbroj pozitivnih stvari. Kada gledaš svoja posla, živiš u svojem gradu, ne gledaš previše vijesti, Bosna nije toliko loša.
Brano: Trenutno nam je stacionar u Holandiji, imamo tamo druga koji nam pomogne izrentati kuću u nekom selu. Budemo tamo neko vrijeme i odande idemo koncerte svirat. Ta Holandija, rek’o bi čovjek, nije loša. Pozicija u našim životima u BiH je potpuno u redu jer smo, što je najvažnije, uspjeli izgraditi neovisnost, ne zavisimo bukvalno ni od koga. Nikad nismo imali ni sponzora, čak su nam nudili sponzorstva Telekoma, ne znam ni ja čega, to nam je degutantno jer znamo da je politički kontrolirano. Degutantno mi je i da rock band traži neki grant od države.
Za ili protiv BiH u EU?
Brano: Mi smo ZA BiH u EU jer bi takav status riješio trenutno ludilo koje vlada u BiH. Isto tako, najviše se protivimo svim onim pričama koje prosipaju sve političke partije u trenutku kada nemaju rješenje. Tada se pokreće priča o ulasku u EU i evropskim univerzalnim vrijednostima. Priča o EU je u BiH trenutno igra mrkve i magarca. Zato smo u jednom stihu i napisali : “Ja neću u Evropu, nek’ ona dođe nama.” Prvo bi trebalo napraviti zemlju potpuno samoodrživom pa tražiti dogovor o ulasku u EU. Ovako smo u situaciji da molimo da nas prihvate, a oni to urade kada pokupuju sve što u zemlji vrijedi i na kraju te tretiraju kao prosjaka uz malo MMF ovisnosti. Taj scenarij nije zaobišao ni Hrvatsku.