Nakon četvrt stoljeća postojanja Montažstroj je i dalje najavangardniji sklop u zemlji (ali vjerojatno i u regiji) svega onoga što se podrazumijeva pod terminom modernog kazališta.
Kroz „Crnu knjigu“ je vidljivo da je zakazalo ono što običavamo zvati pravnom državom, a to su iskoristili oni koji se u predstavi još pogrdno nazivaju banksterima ili ban-karama. Ima na pretek njihovog hladnog, stručno umotanog i zapetljanog PR-ovskog narativa kroz koji se stvari nikad neće nazvati pravim imenom, dok ljudski očaj koji je proizveden jasno ukazuje da je riječ o nečemu što se u stvari može nazivati pljačkom. Štošta se i nauči kroz „Crnu knjigu“, indirektno da kroz termine banaka-majki i banaka-kćeri mi kao društvo nemamo nikakvu financijsku samostalnost. Predstava se ni trenutka ne bavi političkom samostalnošću kojom nas se medijski konstantno šopa kroz kojekakve ideološko-šovinističke vizure. Nema ni potrebe. U njoj to je samo sporedni incident, nusproizvod društva očajnika, nešto kao krik pred TV ekranom kad „igra Hrvatska“ ili uzvik refena očajnika na stolu folkoteke. Jasno je kao dan da smo društvo temeljito ispražnjenih džepova, porobljeni na nekoliko desetljeća na način da neki zbog ‘vječite otplate kredita’ nikada neće dobiti svoju punu plaću, ako budu imali sreće zadržati radno mjesto, a da kao to isto društvo još uvijek ne postavljamo dovoljno glasno pitanje: „Gdje su naši novci i novci naše djece?“.
S tog pitanja uvijek se vještim spinovima skreće pozornost na druga, spram spomenutog uistinu trivijalna pitanja ideološko-nacionalnog-ili-nekog-drugog-ometačkog karaktera. Jasno se ističe ta klopka financijske nesamostalnosti ovog društva kad se progovori golom brojkom, tj. statistikom koliko su banke-kćeri s ovog teritorija isisale i poslale novaca bankama-majkama u inozemstvo, posebice od krizne 2008. do danas, kad i neuk čovjek može zaključiti da smo mi taj europski jug koji je bio tampon za ublažavanje krize na zapadu. Odavde se iznosilo da bi se drugdje lakše doskočilo, a „Crna knjiga“ upućuje da se tako nešto ne bi moglo dogoditi bez dobro odrađenog insajderskog posla koji je bio potpuna suprotnost pojmu domoljublja. „Crna knjiga“ je gledana kroz tu prizmu otkrivanja monstuozne dubine i širine urote u stvari moderno postavljena tragedija.
Paralela na tu tragediju postavljena je ni manje ni više s Goetheovim „Faustom“. Tu dolazimo do već spomenutog momenta predstave u predstavi. Iz same teatarske prizme gledano; taj fantastični hommage najvažnije komunikacije između Fausta i nečastivog Mefistofelesa, tj. čina prodavanja duše Vragu, osim što bez pretjerivanja dočarava sudbine brojnih u ovoj zemlji koji su prošli put od mladih i nedužnih do starih i zaduženih, ujedno objašnjava važnost Goetheovog svevremenog djela.
Ako je upadanje u dužničko ropstvo izazvalo naknadnu pamet, onda je „Crna knjiga“ bitna predstava za shvaćanje geneze te tragedije koja se odvija neumanjenom žestinom. Došla je također u izuzetno važnom trenutku usred iscrpljujuće ideološke bitke u državi u kojoj se pokušavaju ugasiti mehanizmi civilnog društva, slični mehanizmi koji su izostali kada se u Hrvatskoj donosio zakon o deviznoj klauzoli, slični mehanizmi koji su primjerice svakom austrijskom građaninu željnom kredita u švicarskim francima dostavljali obavijest o čak dvadeset potencijalnih rizika uzimanja istog u trenutku kad su Hrvatima banke poručivale: „Uzmite, uzmite!“
„Crna knjiga“ međutim nudi i neke odgovore i poželjne buduće smjernice u društvu koje je jučer u 20:00 sati, kad je počinjala predstava, dugovalo (zaokruženo na 1.000 kuna) 287.639.397.000,00 kuna, da bi do kraja predstave, i brzinom od jedne tisuće kuna u četri sekunde, dva sata kasnije dugovalo oko 7.200.000,00 kuna više. To je predstava koja trese osinje gnijezo i uistinu djeluje sa stajališta da sloboda jednog društva mora kretati od slobode njegovog pojedinca, tj. njegove zaštite od bilo kakvih oblika doživotnog podjarmljivanja.
Ovo je istovremeno i jedna od jedinstvenih situacija u kojima teatar otvoreno kritizira banke, ali obzirom kakav su ‘teatar’ neke od tih banaka učinile od stvarnosti, kritika je najmanje što možda zaslužuju. Montažstroj nikad hrabrije nije propitivao nezdrave temelje ovog društva s tim da se ovog puta ne bavi toliko posljedicama koliko zvoni na vrata onima koji su vukli poteze po uzoru na Mefistofelesa.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
