Dana 30. rujna na pozornicu u riječkom Exportdrvu kao headlineri ovogodišnjeg festivala Hartera spojenog s festivalom Karlovačko RockOff nastupit će domaćini Let 3. Šest dana kasnije nastupit će i na jubilarnoj 10. Velikoj rock eksploziji u Zagrebu. Dakle, 28 godina od izdavanja prvog albuma ‘Two Dogs Fuckin” ovaj osebujni i nadasve originalni domaći sastav radi punom parom, što je svakako bio i razlog za razgovor s frontmenom Zoranom Prodanovićem Prljom. Pored glazbe, društveno-politička situacija se kao tema, dakako, nije mogla izbjeći…
Bili ste streljani na glavnom zagrebačkom trgu, jedna glazbena televizijska emisija ugažena je već nakon prvog emitiranje nakon što ste u svećeničkim mantijama izveli „Hvala tebi, Kriste”, nakon „Angela Merkel sere” se može reći da je i zvanična hrvatska politika krenula vašim stopama i počela okretati leđa Njemačkoj… da ne nabrajam dalje, no poanta je da ste nostradamusovski vašim radom i porukama predvidjeli društveno-politički trenutak u kojem glavinjamo već nekoliko godina. No, ipak jeste li zatečeni ‘teatrom apsurda’ u kojem smo sada?
Prlja: Mislim da i nije trebalo imati neke osobite vidovnjačke sposobnosti da bi se predvidjelo ovo glavinjanje koje traje već duže vremena. Dovoljno je zbrojiti dva i dva i shvatiti da se politika bavi isključivo zatupljivanjem društva koje se sustavno pretvara u neku bezobličnu masu, želatinu bez stava i perspektive. Nismo zatečeni ovim, kako ti kažeš “teatrom apsurda” iz jednostavnog razloga što smo itekako navikli da iza goreg stanja postoji još gore. Uvijek kad smo pomislili da smo dotaknuli dno, ispostavilo se da ispod tog dna ima još prostora za duboko ronjenje koje se pretvara u slobodni pad prema moralnoj i civilizijskoj katastrofi.
Nadmašuje li po vulgarnosti taj teatar apsurda stvarnosti i performanse Leta 3?
Prlja: Itekako. Naša vulgarnost je smišljena i dio je našeg izraza, to je naše oruđe s kojim dolazimo do svijesti ljudi koju našim djelovanjem želimo razdrmati, probuditi i usmjeriti prema bitnim stvarima u životu. S druge strane ova vulgarnost na današnjoj javnoj sceni je elementarna i plitka. Ona je sama sebi svrha i najblaže rečeno, uvreda i sramota za ljudski rod.
Smatrate li da postoji nešto poput kolektivne krivnje?
Prlja: Ne. Osjećaj krivnje se sustavno instalira u svijest naroda od strane onih kojima takva manipulacija odgovara radi zadovoljavanja svoje proždrljivosti, bahatosti i bolesne potrebe za vlašću. Narodi imaju osjećaj da su krivi za sve, od Isusa Krista, ubojstva Kennedya, rušenja njujorških Blizanaca do koncentracionih logora, holokausta, genocida, pobjedničkih odmazda. Velik udio u tome imaju i religijski centri moći koji kroz povijest dresiraju vjernike da ih čeka nekakvo utopijsko utočište poslije ovog života, a ulaznica za taj zagrobni Disneyland se kupuje odricanjem, žrtvovanjem, patnjom, klečanjem i poniznošću. Ljudi se rađaju s osjećajem krivnje i naslijeđenim traumama koje su uzrokovane tim pranjem mozgova kroz povijest, a to je žalosno i potpuno kontraproduktivno za razvoj samosvijesti koja bi trebala bit generator evolucije. Kolektivna krivnja, ako i postoji, je teret glasne manjine koja kontrolira tihu većinu koja je pak navikla na podanički stav.
Ima li prostora za optimizam?
Prlja: Po prirodi sam optimist, pa ću uvijek ustvrditi da ima prostora za isti, iako poučen iskustvima, na ovo pitanje mogu odgovoriti s: “Ne znam!”
Kako komentirate trenutne situacije s ‘pločama’, jer kao da se ništa drugo u zemlji ne događa kolika im je medijska pažnja posvećena?
Prlja: To su doslovno pizdarije koje se po potrebi lansiraju da bi se skrenula pažnja s evidentne nesposobnosti i nestručnosti onih koji bi državu trebali voditi u smjeru sveobuhvatnog napretka. Bacaju se kosti narodu koji onda glođu tu kost u zabludi da su to presudna pitanja za njihovu egzistenciju i u toj igri se koriste sve niži i niži udarci te provokacije koje su sve uvredljivije za “protivnika”. Mislim, sve su to samo ploče, ali nitko me ne može uvjeriti u to da postavljanje jedne ploče koja nedvojbeno asocira na najsramotnija vremena u neposrednoj blizini mjesta koje je zauvijek osuđeno na to da budi istu tu asocijaciju nije provokacija. Dalje>>