Nema većeg gospodina profesora od Čonkića koji je i ovog puta maestralno iznjedrio vanremenski koncert nabijen buntovnim i ironičnim elektricitetom, te bez pada tenzija i posebno na način da je to izgledalo kao da nitko na punk rock sceni ne nosi poletnije svojih sedamdesetak kuka, kao što isto tako nitko elegantnije ne nosi svoj sako stari.
Taman smo bili pokrenuli portal te 2011. kad se ukazala rijetka prilika da Pekinška patka nastupa u Boogaloou. Urezao mi se taj koncert u sjećanje, iako sam kako je odmicalo vrijeme i brojni koncerti se taložili u svijesti mislio da sam taj nastup Pekinške patke gledao kasnije, neke 2017. ili 2018. godine. Ali eto, postoji arhiva pa sam se uz pomoć nje brzo „prisjetio“. Tada sam zabilježio da sam bio na jednom od najbolji punk rock koncerata u životu i naravno da sam to iskustvo morao ponoviti, evo skoro 15 godina kasnije.
Pored godina, ovog puta je i ime promijenjeno i u prvi plan je stavljen lider i osnivač grupe Nebojša Čonkić. Dakle, Profesor Čonta & Patka (jer Čonkić uistinu i jest profesor) ukazali su se na istom mjestu – u Boogaloou i to u ovo hudo doba za koncerte tj. usred produženog vikenda zbog Tijelova.
Publike je bilo otprilike isto kao i prijašnji dan na koncertu Nikole Vranjkovića u MSU-u – dvjestotinjak mahom starijih poklonika, među njima i onih koji su vjerojatno krajem sedamdesetih bili i prvi pankeri u gradu.
Iste su prije izlaska glavnih zvijezda zagrijavali zagrebački Eksodus kojima se pridružio i Predrag Kraljević Kralj iz također legendarnih riječkih punk prvoboraca Termita.. Kralj je pak jedanaest godina mlađi od Čonkića koji gazi svoju 72. godinu pa su se neki unaprijed pitali koliko će trajati koncert Patke. No Profesor kako je poletno istrčao na pozornicu u Boogaloou 2011. istim se lakim korakom ukazao i na samom početku sinoćnjeg nastupa – isti (stari) sako, vjerujem i isti bedževi na njemu, iste sunčane naočale, jedino koja sijeda više na glavi, dok bih rekao da je u postavi jedino bio novi basist od prošlog puta.
Naravno, uz Čontu je bio i njegov najvažniji oslonac, gitarist Zoran Bulatović Bale – legenda za sebe ako se uzme u obzir da je nakon prvog razlaza Pekinške patke osnovao kultni novosadski sastav Luna. Na miks pultu bio je Nikola Vranjković i time je i po pitanju zvuka bilo jasno da su stvoreni svi uvjeti da Profesor Čonta & Patka poderu rock kao što su ga derali i kad su se pojavili krajem sedamdesetih.
Koncert je bio koncipiran na način da su u prvom dijelu, izuzev pjesme „Homburg“ svirane uglavnom pjesme s drugog studijskog albuma „Strah od monotonije“ iz 1981. koji je tada u sebi nosio duh post punka, da bi drugi dio donio razornu energiju s prvijenca „Plitka poezija“ (1980.) na koju nitko u Boogaloou nije mogao ostati imun.
Katarzu su očekivano donijele „Bolje da nosim kratku kosu“, „Ja sam panker u sakou starom“, „Poderimo rok“, „Bela šljiva“ i naravno legendarna obrada „Bila je tako lijepa“ francuske šansone „Elle était si jolie“ Alaina Barrièrea koja je zatvorila jednosatni gig nakon kojeg je na bisu još samo jednom izvedena „Poderimo rok“.
Naravno da je nekima bilo premalo i to i da su zazivali još, ali moj zaključak je da punk nema većeg gospodina profesora od Čonkića koji je i ovog puta maestralno iznjedrio vanremenski koncert nabijen buntovnim i ironičnim elektricitetom, te bez pada tenzija i posebno na način da je to izgledalo kao da nitko na punk rock sceni ne nosi poletnije svojih sedamdesetak kuka, kao što isto tako nitko elegantnije ne nosi svoj sako stari.
Simpatična mi je bila i najava pjesme „Stop stop“ kad je Čonta rekao: „Krajem sedamdesetih mnogo me je nervirao disko i grupa Srebrna krila. Tada sam napisao ovu proročansku pesmu, ali smo u međuvremenu videli da disko i nije bio toliko loš, pa smo prigodno promenili tekst“. Tako je sinoć originalni refren „Stop, stop neću više disko“ promijenjen u Stop, stop neću više folk“ i time je Čonta začas ponovno artikulirao, svima u današnje vrijeme, jasne pozicije svog stava.
Za kraj valja dodati da je Čonkić najavio skorašnje reizdavanje prvog i drugog albuma Pekinške patke na vinilima i da je sve dogovoreno s Croatia Recordsom što su svakako odlične vijesti i za pankere i za vinilne kolekcionare, jer eto skoro je prošao renesansni novovalni peak, a da se nitko dosad nije sjetio Pekinške patke, pa je stvarno krajnje vrijeme da ta povijesna nepravda bude ispravljena.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
