Večeras počinju u Šibeniku, a tko zna gdje će im biti kraj. DJ dvojac Rak & Balvan, pod nazivom Project 33/45, puštaju isključivo ploče…
Kako objasniti činjenicu da je ploča kao medij ipak preživjela tehnološki blitzkrieg i dosta se dobro drži?
Balvan: Sve se vraća na neki retro đir, jer se u smislu prodaje glazbe trenutno ne može izmisliti ništa novo. Evolucija je možda došla do kraja.
Rak: Ploče se, za razliku od kaseta, mogu vratiti i vraćaju se na tržište jer su gramofoni opstali, zahvaljujući DJ sceni i hip-hopu. Također, ploča je fizički izdržljiva; sprženi CD nakon deset godina nema šanse da radi, a usb ćeš izgubiti. U tom je smislu ploča najkvalitetniji nosač zvuka.
Zadnja ploča koju ste kupili? Pod uvjetom da ih uopće možete priuštiti, jer su danas one skuplje od CD-ova.
Rak: Zadnja koju sam kupio bila je od Iron Maidena „Bring Your Dauther to the Slaughter“.
To je pjesma, a ne album.
Rak: Ne znam kako se zove taj album, jer sam ga nakon deset dana bacio u smeće. Totalno razočarenje. Bacio sam i cijelu diskografiju od Anthraxa kad su napravili pjesmu s Public Enemyjem. Puno godina kasnije shvatio sam se da radi o hitčini, međutim u ono doba strogih podjela, bilo je nepojmljivo da metalci snimaju s hip-hoperima. To je bilo gore nego slušat Duran Duran.
Balvan: Moja zadnja je „Achtung Baby“ od U2, ono kad je izašla ploča povodom 20. obljetnice albuma.
Koju ploču smatrate draguljem u vašim kolekcijama?
Rak: Prvi album od Miladojke Youneed.
Balvan: „Boy“ od U2.
Imaš li ti Nikolice doma ijednu ploču osim U2?
Balvan: Priznajem da sam zakačen na njih.
Svaki pravi kolekcionar ploča ima svoju filozofiju zašto je zvuk na LP-ju bolji od onoga na CD-u. Koja je vaša?
Balvan: Ploča definitivno ima topliji zvuk od svih ostalih medija.
Rak: Ja se ne slažem s tim.
Balvan: Ima neku patinu…
Rak: Ma ima samo nostalgiju. Da si prije trideset godina imao digitalne zapise s vrhunskom produkcijom, i da si to objavio na ploči, mislio bi da slušaš Radio Luxemburg iz ’41.
Balvan: Ne bih se složio, nikako! Mislim da je ono što je, na primjer, radio Quinsey Jones i danas zvuk koji razara.
Rak: Ma tko nema veze s pločom, nego s kvalitetom produkcije.
Da podvučemo – da danas na vrhunskoj kućnoj tehnologiji pustimo CD i ploču, što bi bolje zvučalo?
Balvan: Meni ploča.
Rak: Ne možeš na to tako gledat. Danas se ploča radi isto preko digitalnog zapisa. Nije stvar ploče, nego analogije i digitale. Prije su se pjesme snimale na magnetofonske trake, pa si od toga rezao ploče, a sad isto to radiš s digitalnim zapisom. Znači, danas je to jedna te ista stvar.
Mala provjera znanja: koji je najprodavaniji LP svih vremena?
Balvan: „Saturday Night Fever“.
Mislim da je on u prvih deset, ali nije prvi.
Rak: Možda je neki Jacksonov.
OK, priznajem. „Thriller“. A na kojem se live albumu čuje pucanj iz pištolja?
Balvan: Deep Purple, tijekom pjesme „Child In Time“.
Dobro, priznajem i to. Album je „Made In Japan“. Koje ste poruke čuli kad ste vrtili unazad „Stairway to Heaven“?
Balvan: Ja nisam nikad probao.
Rak: Čuje se zvuk sličan gitarskom solu na „Give It Away“ od Peppersa.
A koja je ploča od Beatlesa povučena iz prodaje zbog kontroverznog omota?
Rak: „Sgt. Pepper’s“?
Nije, nego „Yesterday and Today“. Malo su problematične bile iskasapljene bebe razbacane po naslovnici…
Balvan: Nisam znao da su toliko ludi bili.
Rak: Tko? Oni? Pa oni su bli teške narkomančine.
Čime se danas uopće drogiraju DJ-evi koji puštaju ploče?
Rak: A čuj, to ti je uvijek stvar ukusa.
Jeste li svjesni da će mnogi koji se te večeri pojave u Azimutu po prvi put vidjeti ploču uživo?
Rak: Mlađa generacija bi se mogla iznenaditi, jer će možda prepoznati bendove, ali pjesme neće. Svi su čuli za, recimo, Madness, ali uglavnom znaju njihova dva hita. Ili o The Cure znaju samo ono što su čuli na best off kompilaciji.
Balvan: Iznenadili smo sami sebe što sve imamo, kad smo počeli listati naše ploče. Imati dobru ploču u ruci je jedan neopisiv osjećaj. To želimo prenijeti i na ljude koji nas dođu u četvrtak.