Na prvom Inkubatoru, programu portala Ravno do dna i Tvornice kulture, nastupili su Dok AnalogX, Suho grlo nos i Spremište.
„Momci, ovo nam je posljednja šansa“, rekao je u polušali, na pola puta do Zagreba na A1, Kristijan Goja, predvodnik petorke zvane Dok AnalogX, grupe koja je do prvog Inkubatora prevalila 325 kilometara. Šibenčani, čiji je prvi koncert održan prije više od 22 godine, otvorili su programsku večer ostvarenoj u suradnji portala Ravno do dna i Tvornice kulture. Pod egidom „Ravno u Tvornicu na Inkubator“ na sceni Malog pogona susreli su se Dok AnalogX, Suho grlo nos i Spremište.
Da naš plan o povjetarcu u leđa domaćoj rock sceni, kojoj ni najblaže tapšanje po ramenu nije nebitno, ipak nije naivna ambicija, pokazao je priostojan broj novinara i predstavnika izdavača koju su došli provjeriti što se to taloži ispod površine na kojoj pliva onih nekoliko najrazvikanijih urbanih imena.
Dok AnalogX je, rekosmo, otvorio Inkubator. Točno u 22 sata dvoranom se pronio čudnovati mediteranski groove, prepoznatljiv svim Šibenčanima sinoć u Tvornici, no ne toliko blizak ostalima. Susret s neočekivanim melodijama, koje imaju prepoznatljivi trag Dalmacije, ali i frontmena čije glazbene vizije duboko prekoračuju granice nepisanih pop-rock pravila, mamio je osmijehe, aplauze i stvorio atmosferu glasnog odobravanja. Od „Kanibalizma“ do „Leše Maništre“, od nove verzije kultnog „Marlbora“ do sulude osmominutne završnice „Lijepom našom“, grupa Dok AnalogX je u nešto manje od sat vremena svojim nesvakidašnjim razumijevanjem glazbe dokazala da njezini kreativni dosezi imaju ne samo nacionalnu, već i regionalnu snagu. Zato je šteta što svoju kreativnost dokazuju uglavnom u domicilnoj županiji. „Jesmo li bili dovoljno apsurdni?“, zanimalo je Nenada, gitaristu. Jeste!
Suho grlo nos su od nastupa od prije tri godine pred Mudhoneyjem u zagrebačkom Pauku, kada ih je ovaj novinar prvi put susreo, napredovali ogromnim koracima. Utemeljeni na nasadama Overflowa, ovaj koprivnički melodični punk-rock sastav danas, nakon dva studijska albuma iza sebe, zvuči kompaktno, čvrsto i ozbiljno. Artikulirana količina mladenačkog bijesa i žestine pametno je upakirana među riffovima, ne bježi nekontrolirano i stvara primamljiv zvučni zid pred stageom. Efektne i oštre melodije privukle su pristojan broj fanova benda u Tvornicu i ostavile dobar dojam.
Zagrebački bend Spremište u središte pozornosti došao je preko iritantne TV reklame za pivo, što je bio dovoljan razlog za brzinsko stvaranje predrasuda. Njihov hitić „Bananana“, moramo priznati, zvuči puno bolje kad se s njim susretnete uživo, nego kad ga usput osluhnete „izvađenog iz konteksta“ dok vlakić sretnih pivopija prelazi preko ekrana. Nakon što su tri godine svirali u gotovo svim zagrebačkim klubovima, Spremište je polako počelo postajati vruća roba na novonastaloj domaćoj rock sceni. Ne bez razloga, jer grupa s Knežije našla je pobjednički spoj popa, rocka, reaggea i ska, a opet su dovoljno opušteni i neozbiljni da im zastranjivanje u sferu pretencioznosti zasad ne prijeti. Lanu Brčić, recimo, podsjećaju na Beatlese. Vidjet ćemo… Veliki potencijal je svakako tu.
Tako je to otprilike izgledalo na prvom Inkubatoru u Tvornici. Ne propustite drugi…