Prvomajski inkubator svojevrsni je korak dalje u odnosu na program Tramonto Sessions iza kojeg također stoji ekipa iz udruge Kreativni Krk.
Kroz kojih mjesec-dva festivali u rasponu od najmanjih do najvećih u Hrvatskoj će se održavati na tjednoj, ako ne i dnevnoj bazi, a svojevrsna pretpremijera nadolazeće sezone održana je u subotu u Krku na tradicionalnoj glazbenoj smotri zvanoj Prvomajski inkubator. U pitanju je festival smješten na plaži Plav, u neposrednoj blizini mora s pozornicom usred šume, koncipiran kao spoj natjecateljskog i revijalnog dijela.
Iza njega stoji ekipa iz udruge Kreativni Krk o kojoj ste već mogli čitati na našim stranicama u sklopu izvještaja s Tramonto Sessionsa, gdje na dvotjednoj bazi svakog ljeta dovode i potpuno besplatno predstavljaju najzanimljivija imena hrvatske scene. U tom kontekstu Prvomajski inkubator svojevrsni je korak dalje s obzirom da su večer otvorila tri nova i gotovo anonimna benda, pri čemu je riječkim pankerima M.R.Š. (mali ručni šamar) ovo bila i koncertna premijera.
Na binu se prije njih popela zagrebačka četvorka Soba 9, nazvana prema studentskoj sobi u kojoj su se njezini članovi okupljali. Riječ je o svirački i vokalno vrlo kompetentnom sastavu pozicioniranom negdje između art popa i rocka na tragu nekadašnje porečke Kulture, Markiza ili, ako izađemo izvan naših granica, Skunk Anansie, pa i Fleetwood Maca iz faze Stevie Nicks i Lindsayja Buckinghama. Spomenute kompetencije ponajprije iskazuju kroz neočekivane breakove ili instrumentalne dijelove koji često nemaju pretjerane veze s ostatkom pjesme, što je zna učiniti predugom i pomalo nefokusiranom. Tekstualno manje-više opisuju vlastitu svakodnevicu (“Kamo ćemo kako i kud?“), s iznimkom pretencioznijih tema poput “Mikroekspresija“. Mjestimice su zanimljivi uleti violine koju svira pjevačica Maria Jović, imaju i stvarno dobrog gitarista Karla Gajšaka, ali nisam se mogao oteti dojmu da bi ponekad trebali slijediti onu staru izreku “manje je više“.
M.R.Š. su, ako sam im točno procijenio dob, četvorica srednjoškolaca koji deru old school punk, što u njihovom slučaju znači da se čuje dosta HC-a i street punka. Simpatično su bahati u pravom punkerskom stilu (“ovo je naša zadnja pjesma, a poslije odjebite od nas“), po pitanju žestine im se također nema što prigovoriti, no njihovom je nastupu nedostajalo dinamike i raznolikosti pošto su doslovno sve odradili u petoj brzini. Usprkos tome, osvojili su snimanje pjesme u studiju Kreativnog Krka, a ja im predlažem da odaberu “Das ist punk“, svoju, sudeći po onom što smo čuli na Inkubatoru, najjaču stvar.
Natjecateljski dio okončali su Colostrum, kvintet iz Zagreba vjeran postulatima najpopularnijih indie skupina u posljednjih dvadesetak godina, s naglaskom na one sanjivijeg ili mračnijeg predznaka. Skladbe im imaju razrađene aranžmane, ali su i previše naslonjene na uzore, što je šteta jer su puno bolji kada zakorače u manje predvidljive žanrove kao u stvari (čiji naslov nisam uhvatio) u kojoj su dodali i nešto reggae ritmova.
Lokalne heroje Those Herds, inače prošlogodišnje pobjednike festivala, preporučio bih svim stonerima jer imaju baš sve elemente istog, počevši još od Black Sabbatha, točnije riffova Tonyja Iommija. Osobno se ne ubrajam u pretjerane poklonike čak ni stoner institucija tipa Kyuss ili Sleep, no moram priznati da su Those Herds u subotu stvarno zvučali našpanano i moćno, uz potmule udarce basa, nisko naštimane gitare distorzirane “na 11“ te melodičan i snažan vokal Skendera Ahmetovića. Ima tu i psihodelije, grungea, čak i punka, zbog čega moram priznati da me doista zanima kakav će biti album na kojem trenutno rade.
Sve dosad opisane bendove može se negdje svrstati ili im pronaći srodnike, dok su Nemeček jednostavno žanr za sebe. Utjecaja, naravno, ima – uvodna “DajBog“ podsjetila me na “75“, onu genijalnu ploču grupe Neu!, “Jurjevo“ nije predaleko od ranog Mizara, ali tambura Vedrana Živkovića čini ih dovoljno drugačijima i originalnima. Istovremeno mistični, hipnotični i brutalno glasni, Nemeček su i etno i noise i tradicija i eksperiment, nošeni stvarno fantastičnom međuigrom tambure i synthova Lea Beslaća, građenom na monolitnom ritmu Borne Maksana. Tijekom 45 minuta svirke izvodili su pjesme s oba dijela svojih “Prokletija“, savršeno se uklopivši u okolinu, kao da pokušavaju i uspijevaju kreirati soundtrack šume, mora i Mjeseca.
Priču su zaokružili Pomelo Chess Society, bend koji sam spletom okolnosti u različitim prilikama redovito hvatao tek po nekoliko minuta. Da zbog toga mogu žaliti, dokazali su mi u Krku svojim spojem math i post rocka s jedne, odnosno elektronike i nekakve plesne avangarde s druge strane. Klasičnu ritam-sekciju u novijim skladbama proširili su synthevima i digitalnom gitarom, što se barem na koncertima pokazalo jako dobrom odlukom i najavilo da bi predstojeći im album “Citrus Maximus“ mogao biti i najbolje što su napravili.
S obzirom da je ovo bio prvi put da sam posjetio Prvomajski inkubator, ovogodišnje izdanje ne mogu uspoređivati s prethodnima, ali mu mogu i moram dati visoku ocjenu. Lokacija održavanja je stvarno posebna, organizacijski je sve teklo bez ikakvih problema, a svakako treba napomenuti da smo slušali i gledali šest žanrovski potpuno različitih izvođača. A to je na ovakvim smotrama možda i najvažnije.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
