Vjerujem da se radi o slučajnosti, no skoro istodobno objavljivanje albuma dvojice bivših i po mnogočemu najvažnijih članova Sex Pistolsa teško je ne doživjeti kao novu rundu njihovih, sad već skoro pedeset godina dugih obračuna.
John Lydon iliti Johnny Rotten izgubio je sudski proces protiv ostatka slavnog punk benda zbog televizijske serije “Pistol”, čime je Glen Matlock barem donekle zaliječio rane nastale izbacivanjem iz benda prije izlaska prve im i jedine ploče “Never Mind the Bollocks, Here’s the Sex Pistols”. To vjerojatno ne bi bila tolika drama da upravo Matlock nije bio glavni autor u Pistolsima, potpisan pod 10 od 12 pjesama na debiju, i da njegov odlazak nije bio samo još jedna u nizu medijskih manipulacija Malcolma McLarena, koji je na mjesto basista postavio svirački i skladateljski skoro sasvim neupotrebljivog Sida Viciousa, inače Rottenovog bliskog prijatelja.
S vremena na vrijeme su zakopavali ratnu sjekiru i ponovno okupljali bend iako nekog prevelikog zatopljenja odnosa nije bilo, što i ne čudi jer su s godinama završili na skoro sasvim suprostavljenim društveno-političkim pozicijama. Tako je Lydon podržavao Brexit i Donalda Trumpa, dok će se Glen upravo nad izlaskom Britanije iz Europske unije i boravkom spomenutog u Bijeloj kući zgražati u uvodnoj “Head on a Stick”.
Razlike su, međutim, još izraženije ako se fokusiramo isključivo na glazbu – “End Of World” je, iako komercijalniji od nezanemarivog dijela diskografije PIL-a, neusporedivo eksperimentalniji od “Consequences Coming”, materijala koji zvuči poput ljubavnog pisma šezdesetima, posebno engleskom northern soulu.
Uvodne tri pjesme na prvom albumu Public Image Ltd. poslije osam godina su odreda jako dobre, pogotovo naslovna iz koje nezaustavljivo suklja bijes te singl “Car Chase”, spoj plesnih ritmova i post-punka relativno na tragu “World Destructiona”, njegovog pionirskog spajanja rocka i hip-hopa u kojem mu je, dvije godine prije puno razvikanijeg “Walk This Way” Aerosmitha i Run DMC, asistirao Afrika Bambaataa. Takvu formu ipak nisu predugo zadržali, pa već iduća “Being Stupid Again” ne uspijeva kapitalizirati zanimljivi beat Brucea Smitha (ex The Pop Group) i Scotta Firtha, kao ni minimalističke gitarističke premaze Lua Edmondsa, ponajprije zbog refrena koji je najskuliraniji, ali i najslabiji dio pjesme. Barem muzički jer su stihovi, u kojem se Lydon obračunava s aktivistima i njihovim pokušajima da zabrane atomsku bombu i spase kitove, zadnji put bili aktualni negdje 1986. godine. “Pretty Awful” i “L F C F” bile bi puno dojmljivije da ne zvuče tako slično Talking Headsima, a isto se, makar ne toliko izraženo, može reći za “Dirty Murky Delight”, ako grupu Davida Byrnea zamijenite Ianom Duryjem i Blockheadsima.
Srednji tempo i doza sjete zato su upravo ono što su trebale “Strange” i “Down on the Clown” da bi bile iznadprosječne, no najposebnija i jedna od daleko najosobnijih Lydonovih skladbi očekuje nas u finalu albuma. “Hawaii” je posveta i posljednji pozdrav njegovoj supruzi Nori Foster koja je u travnju preminula poslije duge borbe s Alzheimerovom bolešću. Čudno je, dirljivo i potresno slušati legendarnog svadljivca kako skrušeno pjeva stihove poput ‘don’t fly too soon, no need to cry in pain/you are loved, again again’ pa je samim time i teško shvatiti njegovu želju da ih izvede pred višemilijunskim auditorijem Eurosonga. PIL na tom natjecanju ipak nije predstavljao Irsku, ali je potpisnika ovih redaka natjerao da ocjenu “End of Worlda” navuče na ‘sedmicu’.
Na novom samostalnom izdanju Glena Matlocka takvih iznenađenja nema, već mu se dapače može uputiti onaj stari prigovor prema kojem ‘kada čuješ jednu pjesmu, čuo si ih sve’. Nije to loša vijest kao što možda zvuči, barem ako vam nije mrska ta sirovija, neispeglana i amfetaminima vođena varijanta soula. Bivši basist Pistolsa u tih 13 kompozicija i kao gitarist i kao pjevač gušta do te mjere da njegov entuzijazam postaje zarazan čak i u slabijim trenucima poput “Shine off Your Shoes” i “This Ship”.
Na “Consequences Coming” pronaći ćete i dosta referenci za radove The Facesa iz vremena kada ih je vodio sad već odavno pokojni Steve Marriott, ali i na onu prekrasnu ploču “Losing Sleep” koju je 2010. snimio Edwyn Collins, nedugo nakon što je uslijed izljeva krvi u mozak zamalo umro i ostao djelomično oduzet. Tada mu je, zajedno s zvjezdanom postavom engleskih i američkih glazbenika različitih generacija, gostovao i bivši Glenov kompanjon iz ritam-sekcije Pistolsa, Paul Cook.
Matlock nije autor Collinsovog ranga premda se iskazao u 50’s baladi “Tried To Tell You” u kojoj je moguće pročitati i upozorenja upućena drugom akteru ovoga teksta, te u “Something ‘Bout the Weekend” s asocijacijama na r’n’b ranih The Who. Vrhunac ploče, međutim, je predivno čitanje “Constant Craving”, preuzete iz repertoara k.d. Lang.
Tekstovi su često mračni, skoro u suprotnosti s glazbom koja ih prati, pa se Glen tako osjeća ‘kao svjedok zločina’ koji ‘se nema gdje sakriti’ dok poručuje svojoj rodnoj grudi da ‘posljedice njihovih pogrešaka dolaze na naplatu’. Da ipak ne završi u totalnom crnjaku, spriječili su povremeni pogledi unatrag, odnosno u godine iz kojih je u muzičkom smislu crpio inspiraciju za ovaj album.
Ocjene:
End of World: 7/10 (PIL Official, 2023.)
Consequences Coming: 7/10 (Cooking Vinyl, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
