U posljednje vrijeme uvriježilo se mišljenje kako u glazbi više nije moguće smisliti ništa pretjerano novo i originalno, kako je sve već odavno odsvirano i otpjevao. Osamdesetak minuta dugi demantij te tvrdnje u ponedjeljak nam je u Tvornici kulture isporučila trojka iz južnog Londona znana kao Public Service Broadcasting.
Predvođeni momkom skrivenim iza pseudonima J. Willgoose Esq., instrumentalne su glazbene podloge u kojima se kovitlaju britanski indie, američka post rock škola, ali i synth-pop, electronica pa čak i drum’n’bass, Public Service Broadcasting spojili sa sampleovima starih propagandnih i edukacijskih filmova, radijskih emisija i reklama, skoro u potpunosti se odrekavši klasičnog shvaćanja uloge vokala. Ne radi se, dakako, o nečem sasvim novom, pošto takve eksperimente susrećemo još od šezdesetih, no u većini slučajeva u pitanju su bili tek ‘one-off’ artistički ekscesi, a ne ozbiljniji pokušaj brisanja granica između različitih medija, odnosno grana umjetnosti.
Willgoose i ekipa ovaj su hibrid razvili do savršenstva, uskladivši video i audio do te mjere da ćete na trenutke skoro pa zaboraviti da pred vama stoji bend, uvjereni kako je glazba koju čujete već u startu bila dio filmova prikazivanih na videozidu. To je najočitije i najimpresivnije izvedeno u “Spitfire”, njihovoj možda i najžešćoj skladbi u kojoj je svaki udarac činele bubnjara Wiggleswortha ‘šaltao’ i prizore istoimenih zrakoplova u akciji.
Kako je moguće da se toga nitko dosad nije sjetio, pitanje je koje mi se tijekom koncerta u nekoliko navrata vrtjelo po glavi, posebno kada sam se počeo prisjećati svih onih neopisivo stupidnih, šabloniziranih i generičkih stihova pop-rock povijesti. Spomenuti sampleovi ujedno su i idealan ‘alat’ za stvaranje konceptualnih albuma pa su tako svoje uglazbljene priče dobili velški rudari i svemirska utrka iz Hladnog rata, dokumentaristički nas vraćajući u vrijeme kada se činilo da je iskopavanje ugljena najsigurniji posao na svijetu, a let u svemir tek najava nezaustavljivog razvoja znanosti i tehnologije koji će uslijediti.
Nastup u Tvornici službeno je održan u sklopu turneje kojom su predstavljali aktualni i najbolji album “Every Valley”, no u jednakoj su mjeri bila zastupljena i ranija izdanja “Inform-Educate-Entertain” i “The Race For Space”. Na njima su se, posebno na prvijencu, još uvijek dosta tražili, no čak su i slabije stvari poput “Theme From PSB” ili “Everest” u Tvornici zvučale moćno, iz synth-popa ili indie rocka prerastajući u nešto što bi svoje mjesto moglo naći i na nekadašnjim rave partyjima.
S “Gagarinom” i “Sputnikom” su nas skoro doslovno lansirali u svemir, “Go!” i prekrasna “Progress” iznova su potvrdile da imaju talenta i za pisanje klasičnijih pop pjesama, dok ih je krešendo u “All Out” transformirao i u razoran alter rock sastav. Publike nije bilo previše, taman dovoljno da korektno popuni pregrađeni veliki pogon, što i ne treba pretjerano čuditi uzmemo li u obzir da im je ovo bio već treći zagrebački koncert u godinu i pol dana. Što se mene tiče, nadam se da će nas i u budućnosti posjećivati na redovnoj bazi, imam osjećaj da je najbolje od Public Service Broadcastinga tek pred nama.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
