Na vinkovačkom festivalu DORF, sada već davne 2008., godine što potresla je svijet i naučila nas što znači recesija, među gomilom se motalo šest pomalo sramežljivih klinki spremnih na sate rada za instrumentima u podrumima i garažama grada, daleko od očiju ‘velikih’. Prozvale se Punčke. Pet godina poslije, samo ih je tri, ali Trojstva, trojke ili trojci, nekako to hoće, jako dobro funkcioniraju.
Gdje se u tome svemu našao dokumentarni film o Punčkama Filipa Meštrovića?
Lucija Ivšić: Svaki puta kad sviramo imamo običaj nekoga povesti sa sobom. Ne volimo ići same jer se volimo zezati i onda nekoga povedemo. Moj jako dobar prijatelj bavio se montažom i često je išao s nama, pa je skužio da mu je to odlično. Ne samo zato jer voli nas nego mu se doista svidjelo i odlučio je snimiti film jer nas je pratio na turneji.
Daj nam reci kakav ste koncept albuma isplanirali? Jeste li se voditi nekom idejom kako bi on trebao zvučati ili ste se vodile instinktivno i spontano?
Lucija Ivšić: Vodili smo se prema tom načelu da budemo drukčije od „Mehanizama obrane“ što je bila totalna depresija. Kako smo počele raditi nove pjesme, shvatila sam da sam ja promijenila način razmišljanja. Shvatila sam da sam krenula u drugome smjeru. Te su pjesme prilično dobre i dosta odskaču od naših ostalih pjesama, jer osjećam da se počeo profilirati neki naš zvuk. To je zapravo i bio naš prvi cilj koji smo htjele ostvariti. Dakle, album će se zvati „Sunčano s povremenom naoblakom“. U EP-u „Mehanizmi obrane“ pokazale smo promjenu dolaskom u Zagreb i promjenu nastalu dolaskom nove basistice. U jednom trenutku na prvoj smo godini faksa bile u kaosu jer smo samo Ruby i ja bile u bendu. Nismo mogle ništa tada i onda smo počele raditi nešto pozitivnije jer smo htjele raditi dalje, napredovati i nekako je iz toga proizašlo „Sunčano s povremenom naoblakom“.
Dakle, vedro s tragovima depresive?
Lucija Ivšić: Ja volim reći da se trebao zvati „Oblačno s povremenim suncem“ jer smo prešle opet u depresivu, ali bit će osvježenja.
Smatrate li se feminističkim bendom?
Lucija Ivšić: NE! (smijeh) Iako smo nedavno svirale na nekom feminističkom festivalu, a da nismo ni znale da je feministički. Nismo feministički bend. Ljudima je to prva stvar koja im padne na pamet. Misle da je ženski bend žanr, a to nije žanr. To mi ide na jetra… Ruby i ja smo se upoznale u osmom razredu osnovne škole, a onda smo sjedile jedna do druge u srednjoj i kako je ona dobila bubnjeve, a ja gitaru krenule smo svirati skupa. Cijela naša ekipa sastojala se od deset cura i tri dečka. Od tih deset cura jedna je pjevala u zboru i nju smo pozvale. Kako smo se tako našle tri cure počele smo svirati i razmišljati o imenu. Prvo smo razmišljale o Djevočke, što znači kurve na češkom, pa bolje ne. Onda je od te frendice neki šogor rekao da bi se mogle zvati Punčke što znači male cure na slovenskom i to smo odabrale.
Ali na tragu pjesme „Petra Pan“ netko bi mogao pretpostaviti da imate nekakvu feminističku agendu s tom prilagodbom dječačke priče ženskom subjektu.
Lucija Ivšić: Pričale smo mi i o tome. U samom startu smo pogriješile. Neupućene smo krenuli u sve instinktivno iz zezancije. Iskreno, uopće nismo nikad razmišljale o tome da smo tri cure i da imamo ženski bend. Nikad. Onda kad si isplivao na površinu, ljudi počnu primjećivati da si ženski bend. Sviramo po feminističkim festivalima, ali ne zato jer su to takvi festivali, nego zbog svirke. Sad smo bile u Grazu i bitno nam je bilo da se probijemo i na toj strani. Što se tiče toga, svirat ćemo usred Gay Pridea. Nije bitno. Samo da sviramo. Mislim da si taj biljeg nećemo nikad skinuti, ali nije nas briga.
Sada kada za vas kreće novo poglavlje u povijesti i radu benda, s kim bi voljela nastupati i surađivati od naših, domaćih bendova?
Lucija Ivšić: Teško pitanje… Hesus Attor. S njima smo svirale u Kninu, dolazili su nam na koncerte i jako su mi simpatični. Oni to ne znaju.
Da su svirali s vama?
Lucija Ivšić: (smijeh) Ma ne, nego za mišljenje. Super su mi jer odlično zvuče i imaju tu jednu neograničenost u žanru. Poduprli su nas na koncertu u Rijeci. Super su ljudi. Razmišljala sam o suradnjama i zapravo smo imali ponude beatboxera. Mislila sam nakon ovog albuma možda napraviti suradnju s njima i Hesus Attorom. Ali oni to ne znaju, nego sam razmišljala o eventualnim suradnjama… Možda One Piece Puzzle.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
