Estonijski nu-folk duo bio je atrakcija na ovogodišnjem ljubljanskom MENT-u, sasvim dovoljan razlog za saznati kakva je situacija na njihovom diskografskom planu.
Ovaj bend neobičnog imena i za estonske prilike čini tandem Ramo Teder i Marko Veisson, dvojica pjevača i multinistrumentalista. U rukama najviše vole imati harp – instrument tradicijski duboko ukopan u sve skandinavske i baltičke zemlje, toliko dugo da za njega svaka od tih regija ima i svoj naziv, ali je u duhu sveopće globalizacije neslužbeno odlučeno da ga se svijetu predstavlja jednostavno kao „harp“, jer velika većina istog tog svijeta one druge lokalo-sjevernjačke nazive ne može ni izgovoriti.
Ramo i Marko, po godinama nisu baš omladinci, onjušili su oni u djetinjstvu i tinejdžerskoj dobi i život u Sovjetskom savezu, a tada je nekako i započelo njihovo glazbeno iskustvo. Kako mi je ispričala njihova menadžerica Juliana Volož (koja mi je tutnula ovaj album u ruke uz podozrivu molbu da nešto o njemu i napišem, a ne da ga samo odložim na policu) ideja o grupi Puuluup nastala je u formativnim godinama ove dvojice glazbenika. Naime, oni tada nisu znali niti riječi engleskog jezika, dakle jezika glazbe koja je na razne načine dolazila u Estoniju, a najuzbudljiviji hobi uz preslušavanje glazbe bio im je da izmaštavaju teme pjesama i daju im značenja koja su se njima sviđala. Kasnije su u životu naučili engleski, time shvatili značenje svojih omiljenih pjesama, ali ih je to više razočaralo nego oduševilo, jer je dobro poznato da dječja mašta čini svašta i da imaginariju te dobi ništa iz realnog života kasnije ne donosi toliku razinu uzbuđenja.
Kad su puno godina kasnije udruženi pod imenom Puuluup odlučili tu svoju dječačku fiksaciju pretočiti u glazbu odlučili su otići do paradoksalnih razmjera i svim potencijalnim slušateljima ponuditi slično iskustvo, a to je da i njihovi estonski sunarodnjaci često dobiju upitnike iznad glave kad ih slušaju. Naime, Puuluup su u svoj lirski vokabular pored estonskih riječi uključili i one iz jezika naroda susjednih zemalja. „Ima tu finskog, švedskog, danskog, litavskog, ruskog, poljskog… sve pomiješano, nekad samo u jednoj pjesmi“, objašnjavala mi je tako gospođa Volož.
Nešto kasnije mi je Marko Veisson pojasnio da je nekad dovoljno da slušatelji čuje samo jednu poznatu riječ iz svog jezika u pjesmi i da to pokrene razmišljanje o čemu se radi u istoj. Puuluup pak uživo s odličnom dozom humora to razmišljanje i potiču najavama pjesama. U Ljubljani su uglavnom bile samo dvije vrste najava koje su se naizmjence izmjenjivale – ili je pjesma bila o poljoprivredi ili o nordijskom trčanju što je nacionalni sport u Estoniji koja nema niti jedno brdo, ali zato ima puno snijega.
No nastup Puuluupa je dobro balansirana glazbeno-vodviljska predstava, koncipirana tako da bude zanimljiva i klincima od 6 i starcima od 66 godina. S tom nekom premisom sam i krenuo u preslušavanje albuma „Viimane suusataja“, a to je bila početna točka za novo ugodno iznenađenje.
Naime, Ramo Teder i Marko Veisson jako dobro znaju napraviti razliku između koncerta i albuma, jer format albuma uglavnom ne trpi niz formi koje su pogodne i dobrodošle na koncertima, posebno one stand-up prirode. Puuluup jest pjevan i popistički nastrojen da klizi u uho, no cijela stvar je daleko od toga da je riječ o banalnom vic-bendu.
Bez imalo pretjerivanja „Viimane suusataja“ mi se isprva nekako učinio kao najbolji album Gotyea kojeg Gotye nikad nije snimio nakon što je postao one hit wonder. Ali poslije, pak, kao da iskoči neki utjecaj Bowieja ili Paula Simona… Svako preslušavanje evocira na nešto drugo. To je čitav koloplet worldmusic elemenata koji tako svi zamiješani na jednom mjestu, tj. albumu, potpuno zamračuju mogućnost odgonetavanja kojem podneblju pripada glazba, iako će se odmah doći do zaključka da to jest neki folk ali oplemenjen nizom utjecaja.
Puuluup su čak u nekim pjesmama utkali i reggae ritam, ali ga nisu naglasili perkusijama, već vokalima, pa koliko god se osjetite evociranima na nešto, treba vam malo vremena da uhvatite korijen te evokacije. Kao duo obilno procesiraju zvučnu sliku kako bi dobili na punoći izričaja, pa tako i taj njihov harp, kojeg bi se inače moglo okrarakterizirati kao ‘lira za siromašne’ daje široki spektar zvuka, daleko više nego što to pruža kao akustični instrument.
Možda ćete tražiti i stilsko-zvučne poveznice između glazbe europskog sjevera i karipskog pojasa, ali ni tu niste sigurni otkrivaju li vam Puuluup skrivene paralele i meridijane ili vas kroz svoju talentiranu multipraktičnost vuku za nos. No i to rade toliko vješto i nadahnuto da im nipošto ne možete zamjeriti obzirom da su uspjeli napraviti pop album koji vas ne prestaje intrigirati do samog kraja. Nekakvo plošno zasićenje, u smislu čuli ste jednu stvar – čuli ste ih sve, nije karakteristika ovog albuma, ako vas ikad put i znatiželja dovede do njega.
Ono, možda, najvažnije pitanje, o čemu se radi na albumu „Viimane suusataja“, odlučio sam pojednostaviti i opušteno sve prebaciti na svoju maštu, ali uz samozadane meandre od nordijskog trčanja do sjevernjačke agrikulture. Dakle, možda Puuluup pjevaju o ljubavnim jadima tijekom dugih i hladnih sjevernih noći, možda o telefonskom imeniku Talina, možda o postavljanju vjetroelektrana na Baltiku, ali volim zamišljati da su s lakoćom opjevali ono teško opjevljivo poput nordijskog trčanja ili poljoprivrede.
Nema potrebe da čovjek sebi priredi eventualno razočarenje koje su Ramo Teder i Marko Veisson nekad iskusili na svojoj koži kad su naučili engleski, izravnim prevođenjem pjesama Puuluupa (ako je to uopće moguće). Ljepše je maštati o tome da bolji album o nordijskom trčanju i agrikulturi opjevan na čudnom estonskom jeziku nije dosad bio snimljen. Blažena mašta.
(Õunaviks, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
