Pop, rock, soul i rhythm and blues šezdesetih uvijek su bili glavni pogon Waterhouseovog zvuka i u tim tonovima ovaj kantautor pliva bez premca.
Američki kantautor Nick Waterhouse već je cijelo desetljeće jedno od najistaknutijih imena u žanrovima retro soula i rhythm and bluesa, a od 2012. i upečaljivog prvijenca “Time’s All Gone” objavio je šest studijskih albuma, od kojih je posljednji, snimljen u mono audiju i nazvan “The Fooler”, prikladno objavljen na prvi april ove godine. Svatko tko je pratio Waterhouseovu dosadašnju karijeru zna da bi kod njega tektonske pomake u izričaju, stilu i zvuku bilo nepotrebno očekivati, a premda je Nick nedavno preselio iz San Francisca u Europu, točnije Francusku, “The Fooler” je i dalje izrazito američka ploča.
Njezina naslovnica prikazuje knjižaru na jednom od uglova grada koji je napustio, što dodatno produbljujue osjećaj kako je u pitanju album preuranjene nostalgije za domom. Otvara ga relativno neupečatljiva “Looking For A Place” koja ipak nastavlja njegovu tradiciju pjesama o mjestu (od prvog singla “Some Place”, preko “The Old Place” s albuma “Never Twice” iz 2016., do prošle ploče “Promenade Blue” koju je otvorila “Place Names”) i vremenu (“Time’s All Gone”, “Hands on the Clock” s fantastičnog “Holly” iz 2014., “It’s Time” i “Minor Time”) kao temama koje se stalno vraćaju u njegovom repertoaru.
Slijedi je zatim “Hide and Seek”, prva pjesma s najavnog dvostrukog singla objavljena u paru s naslovnom pjesmom, a riječ je o pop komadu s izrazito izraženim retro zvukom radijskog hita s kraja pedesetih ili početka šezdesetih koji je mogao napisati i nedavno preminuli div Burt Bacharach, a koji upotpunjuju starinski ženski prateći vokali. Na nju se naslanja posljednji singl, “(No) Commitment”, pjesma koja kao da doziva u sjećanje zvuk “divlje žive” Boba Dylana s njegove legendarne trilogije iz sredine šezdesetih, a te dvije pjesme zajedno čine uranjeni vrhunac albuma koji će unatoč tome donijeti još cijeli niz odličnih trenutaka prije nego mu iscuri sat.
Još jedan takav sjajan back-to-back trenutak dolazi i na polovici albuma gdje ćemo čuti (također jedan od singlova) “Late In The Garden” koji donosi prilično neočekivan obrat u zvuku, iako je još jednom riječ o naslanjanju na američki bend iz šezdesetih. Pjesma, naime, zvuči kao da je ispala s neke neobjavljene trake The Velvet Undergrounda, istrgnute negdje iz pjesmarice Lou Reeda na pola puta između stranica na kojima su napisane “I’m Waiting for the Man” i “Sweet Jane”. Drugi dio ovog para čini pak “The Problem With A Street” koju nose rafali puhača koji pogled bacaju preko južne granice Sjedinjenih Država i zvuče kao posveta nedovoljno obožavanom Leeju Hazlewoodu.
Na “Plan for Leaving” Nick će se ponovno vratiti nekim Dylanovoj frazeologiji, što tekstualno, što po pitanju vokala, a onda će servirati tri balade u nizu među kojima se posebno izdvaja “It Was The Style”, prije nego album završi i u pomalo psihodeličnom tonu s “Unreal, Immaterial”, pjesmom koja zvukom pomalo podsjeća na ono što su Englezi The Coral radili ne najmanje na svom fantastičnom albumu “Roots & Echoes” iz 2007., na kojem su se također naslanjali na zlatno doba pop rocka šezdesetih godina.
Pop, rock, soul i rhythm and blues šezdesetih uvijek su bili glavni pogon Waterhouseovog zvuka i u tim tonovima ovaj kantautor pliva bez premca. Možda već dugo nije napisao ništa jednako zarazno kao duet “Katchi” s Leonom Bridgesom koji je svojedobno elektronski duo Offenbach iz njegove nove domovine pretvorio u hit broj jedan na francuskim top listama, ali konstantno nam šalje razglednice iz prošlosti kao ljubavna pisma nekim drugim vremenima i mjestima koja griju dušu, a često i tjeraju na ples.
Ocjena: 8/10
(Innovative Leisure/PRES, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
