U ožujku je prošlo dvadeset i pet godina otkad je R.E.M. napravio dodatni skok prema najširoj publici svojim albumom ‘Out of Time’, koji je upravo doživio svoje reizdanje kao i njegovi prethodnici.
“Out of Time” je sedmi album R.E.M.-a. Dotad su, dakle, kao bend već bili čvrsto pozicionirani na svjetskoj sceni, a iako su već i na “Document” iz 1987. imali velike hitove kao što su “It’s the End of the World as We Know It” i “The One I Love”, upravo su s prvim singlom s albuma iz ’91. osvojili svijet i pripremili teren za ono što će uslijediti. Može potpisni mandolinski rif “Losing My Religion” izlaziti na sve uši ovoga svijeta, ali neprijeporno je kako je riječ o upravo savršenoj pop pjesmi svoga i svih drugih vremena i da sve što su ikad Michael Stipe i ekipa napravili padne u kolektivni zaborav, ovaj hit ostati će onih četiri i pol minute po kojima će ih budućnost pamtiti.
No “Out of Time” je mnogo više od albuma jednog hita, ma koliko on velik i snažan bio. Osim navedene “Losing My Religion”, album je dao još tri slabija singla. Jedan od njih, ujedno i najlošji, ujedno i otvara ploču. Riječ je o (auto)ironičnoj “Radio Song”, koja se tekstualno i “hey, hey, hey” frazom referira na “Satisfaction” The Rolling Stonesa, a na kojoj gostuje KRS-One iz Boogie Down Productions, koji svojim repanjem dodatno kvari dojam pjesme. Možemo samo žaliti što na njenoj poziciji nije postavljena balada “Half a World Away”, koja bi mnogo bolje poslužila određivanju atmosfere albuma, a ujedno je jedna od najbolje napisanih pjesama albuma.
Sam album je izrazito bipolaran. S jedne strane tone u potpunu depresiju s “Low”, da bi kasnije zasjao u pretjerano optimističnoj “Shiny Happy People”. Dok gubi vjeru u “Losing My Religion”, s druge se strane sasvim približava divljem raju u “Near Wild Heaven”, sa isprepletanjem vokalnih dionica koje evociraju The Beach Boys iz najboljih dana. Ima tu i materijala koji puni prostor, kao što je instrumental “Endgame” i recitirana “Belong”, koje okružuju drugi singl “Shiny Happy People”, a i “Texarcana” zvuči kao velik dio materijala kakav su momci bez problema štancali na prethodnih šest ploča. Ali tu je i sjajna “Country Feedback” koja upućuje na ono što će usljediti na sljedećem albumu, R.E.M.-ovome neupitnom remek-djelu “Automatic for the People”, čijem se reizdanju sljedeće godine posebno veselimo.
“Out of Time” nije konzistentan i čvrst album kao njegov nasljednik, ali u svakom slučaju mu stoji uz bok po važnosti.
Izdanje povodom dvadeset i pete obljetnice donosi tek bonus disk sa devetnaest demo verzija pjesama objavljenih na albumu. Većinom je riječ o instrumentalnim
skicama koje su tek kosturi onih verzija u potpunim aranžmanima, pa ostaje dojam kako je ovo dosad najmanje raskošno reizdanje u nizu. No, naći će se tu i pokoja alternativna verzija, poput druge, vokalne, izvedbe “Losing My Religion”, a koja još jednom dokazuje fenomenalne glasovne i interpretacijske mogućnosti Michaela Stipea, jednog od najboljih pjevača svoje generacije.
Ocjena: 8/10
(Concord Records, 2016.)