Novosadske punk rock legende Atheist Rap u subotu se vraćaju u Zagreb, gdje će po prvi puta nastupiti u Tvornici kulture. Tim povodom smo s gitaristom i pjevačem Raduletom (Vladimir Radusinović) popričali o aktualnom albumu, upravo okončanoj inozemnoj turneji, politici, sceni i još mnogočemu drugome.
Možemo li uskoro očekivati takva reizdanja i ostalih albuma?
Radule: Ako se steknu uslovi – verovatno da. Videćemo.
S vremenskim odmakom, jeste li zadovoljni „Überlaufom“ i reakcijama publike, odnosno kritike?
Radule: Generalno da, kritike su mahom saglasne da je u pitanju izbalansirano delo benda u svojim zrelim godinama, a publika je prihvatila pesme u zavisnosti od svojih afiniteta i starosnog doba. Većinu od pesama sa albuma redovno sviramo na nastupima, a neke su i starije od samog albuma i ljudi ih dobro znaju sa koncerata.
Ima li u današnje vrijeme bend poput vašeg, koji ima brojno i vjerno sljedbeništvo te niz legendarnih hitova, uopće potrebe za izdavanjem novih albuma?
Radule: Zanimljivo pitanje. Potreba je većim delom unutrašnja, iako smo svedoci da su bitniji singlovi. Zato smo se na ovom albumu našli na pola puta – pola albuma su pesme koje su prethodno objavljene kao singlovi, a pola nove. Mislim da ćemo u tom pravcu i nastaviti, s tim što bih lično voleo da smo malo produktivniji po pitanju svega.
Nedavno je izašla i kompilacija posvećena KUD Idijotima na kojoj ste obradili pjesmu „Minijatura“. Po čemu najviše pamtite svog velikog prijatelja Tustu?
Radule: Pamtim ga po puno toga, nepokolebljivom antifašizmu, banci raznih podataka o prirodi i društvu koju je posedovao u svojoj glavi, neverovatnoj pozitivnosti i vedrini i u nezavidnim situacijama, analitičnosti, smislu za humor, a najviše mi nedostaju intimna druženja i razgovori o životu, univerzumu i svemu ostalom.
Novosadska punk scena devedesetih još uvijek uživa kultni status u cijeloj bivšoj državi. Kakva je danas situacija, postoje li neki mladi bendovi u vašem gradu koje bi našim čitateljima preporučio da poslušaju i koje vidiš kao, uvjetno rečeno, nastavljače novosadske punk tradicije?
Radule: Iz nekih ličnih razloga nisam raspoložen da pričam o novosadskoj sceni, koju već duže vreme ne doživljavam kao nešto posebno, jer pati od dečijih bolesti kao i sve druge scene. Zanimljivija su mi bila dešavanja na periferiji i u provinciji, što bi se reklo. Pri tome ne govorim o kvalitetu bendova, koji neporecivo postoji, nego o svemu ostalom što prati taj pojam “scene”, uključujući i publiku.
Misliš li da je današnjim klincima teže nego što je bilo vama? Imam dojam da je, za razliku od svih ostalih segmenata društva, rock glazba devedesetih imala neusporedivo bolji tretman, posebno u medijima.
Radule: Dojam te ne vara, ako su u pitanju državni i privatni radio i TV-kanali i sredstva informisanja. Sa druge strane sada imamo svoje medije – Youtube kanale, Bandcamp, Facebook… mada smo zbog dinamike protoka informacija često pretrpani pa samo površno stižemo do istih.
Kada smo zadnji puta radili intervju, objavili ste singl „Drugo pakovanje“ čiji je izlazak tempiran u vrijeme parlamentarnih izbora u Srbiji. Da li se išta promijenilo u međuvremenu i kako danas gledaš na situaciju u vašoj zemlji i regionu?
Radule: Isto sranje. Zanimljivo mi je što se iste stvari dešavaju u politici na ovim prostorima sa kraćim ili dužim vremenskim kašnjenjima. Sve partije su se do sada raspale na po desetak frakcija. Male bare, puno onih koji nesvesni samo glume krokodile, a likovi koji pišu scenario zadovoljno trljaju ruke dok se dobra prelivaju iz usta gladnih u trapove bogatih. Ovo je doba parazita i svojevoljnih robova.
Za kraj, reci mi nešto o supergrupi Protektori. Uz tebe tu je, između ostalih, i Kosta iz Novembra (ex Studeni Studeni). Kako ste se okupili i kako je došlo do suradnje s hrvatskim „underground mesijom“ Zdenkom Franjićem koji je izdao vaš debitantski album?
Radule: Protektori su nastali kao rezultat dugogodišnjeg prijateljstva između nas dvojice i davne konstatacije da bi smo sigurno završili u istom bendu da nas ne dele toliki kilometri. Jedne novogodišnje večeri je pala odluka da to i uradimo i već u aprilu smo imali snimljenih prvih devet komada. Kosta je u Nišu okupio kostur benda i tamo nam je baza, a pored nas dvojice uključeni su i drugari iz Niša, Knjaževca i Kosovske Mitrovice, i to ne samo oni koji su se pojavljivali na bini. Do aprila naredne godine imali smo snimljen album sa dvadeset jednom pesmom prilično bazičnog zvuka i Zdenko je bio logičan izbor za izdavača. Cela ta priča mi je vrlo draga i opičena. Mi nijednom nismo imali probu u punoj postavi, dva člana – prvog pevača i sadašnjeg bubnjara – upoznao sam na bini na samom nastupu, svoje delove smo snimali svako u svom gradu i slali snimke putem interneta tako što Kosta snimi sa bubnjarem gitaru i bubanj pa se ostali nalepimo i sve to zvuči i na snimku i uživo kao jedna organska celina. Koncerte dogovaramo kada smo slobodni od matičnih bendova i koristimo ih i za međusobno druženje. Već neko vreme zakuvavamo novi album i to jedva čekam – sa sat i po materijala nadam se da će nam biti lakše uputiti se na duža putovanja.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
