Rambo Amadues došao je na kupalište Jadrija s novim bendom. Prije njega pred šibenskom publikom debitirali su Bad Copy i Siledžije.
Sjeća li se tko kad je Rambo Amadeus zadnji put odsvirao suvisao koncert? Ili, barem, kad je izveo pjesmu baš onako kako ju je i snimio? To se valjda nije dogodilo još od legendarnog koncertnog albuma iz dvorane “Franc Prešern” od prije petnaest godina. I to se vjerojatno neće dogoditi više nikad. Slijediti zadanu nit i držati se koncepta bila bi uvreda za njegov intelekt i talent. Rambo je na vrijeme shvatio da su ga mediji, pogotovu hrvatski, počeli pretjerano glorificirati kada je prvi probio poslijeratnu barijeru i počeo nastupati s obje strane Drine. Nanjušio je forsiranje vlastitog lika i djela, prisilno stvaranje zvijezde od nezvjezdanog materijala te je odlučio promijeniti ploču. Dekonstrukcija njegove funk-rock forme mogla je započeti.
Rambo Amadeus se jučer na Regiusu pojavio s potpuno promijenjenom postavom pratećeg benda. Sad ih je samo trojica plus sempler, skloni improvizacijama i spremni na faktore iznenađenja koje Rambo obilato koristi. Malo “Amerike i Engleske”, malo “FAP mašine”, malo onih novijih, malo nekih nikad snimljenih, a uglavnom ništa s glavom i repom. Sve ono što se događalo između podijelilo je publiku na one koji su pred sobom vidjeli genijalca na djelu i one koji su žalili za uloženih 60 kuna. Prema reakcijama, bilo je više onih prvih.
Dvosatni skeč na Jadriji ovog samoproglašenog diktatora očekivano je bio stand-up nastup popraćen funk ritmom bubnja i basa. Svašta se moglo čuti od inspiriranog Ramba; od wireless bungie jumpinga do rendgenskih snimaka na fejsu. Dekonstrukcija live nastupa postala je samoj sebi svrha. Rambo je valjda jedini na ovim prostorima koji se u takvo što može upustiti. Genijalac, dakle. Luđak, vjerojatno. Jedinstven. Iako od 1997. i “Titanika” nije objavio ništa posebno vrijedno slušanja, ne doživjeti Ramba Amadeusa nekoliko puta u životu, bio bi nenadoknadiv propust. Publika na Regiusu uglavnom je to i shvatila.
Shvatila je i kvalitetu Bad Copyja, beogradske hip-hip supergrupe, na njihovoj šibenskoj premijeri. U moru kojekakvih brbljavih repera, koji su zadnjih petnaestak godina počeli nicati poput gljiva poslije kisele kiše, Ajs Nigrutin, Timbe i Wikluh Sky izdigli su se elokventnošću, izravnošću i old school pristupom. Tu su naravno i jaki aduti u vidu miješanja stilova i duhovitih rima, tako da čak ni njihovo već čuveno sprdanje s Justinom Bieberom ne zvuči kao prvoloptaška, jeftina zajebancija. Samo zamislite Cypress Hill koji mikrofon udaraju beogradskim slengom i dobit ćete otprilike približnu sliku.
Rage Against the Machine iz Ljubuškog. Takvu nekakvu sliku, pak, nude Siledžije, grupa koja je jučer otvorila Regius. Pjevač odlične dikcije, gitarist, klavijaturist i bubnjar, bez basiste, bili su najveća nepoznanica Regiusa. I ostavili odličan dojam. Na festivalu je trebao nastupiti i dub/reggae bend iz Tetova, Conquering Lion. Cijeli Šibenik već zna zašto su zapeli na granici u Neumu, a vi možete pretpostaviti i sami. Nije teško.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
