Rammstein u Areni – glasni proroci ili jahači apokalipse

Najveći njemački rock cirkus ponovno je zapalio Zagrebačku arenu i to doslovce. Time se Rammstein ubilježio u domaću povijest kao prvi strani bend koji je održao dva uspješna koncerta u Areni u vremenskom razmaku od nešto više od godinu dana.

Rammstein – frontmen Till Lindemann (Foto: Tomislav Sporiš)

Pored toga što je u gigerovski osmišljenom apokaliptičnom spektaklu pozornica svako malo bila u plamenu, frontmen Till Lindemann je u sklopu showa i obilno ejakulirao po publici, naravno lažno sjeme, a i to je se moglo samo promatrati kao plastični prikaz glazbeno-orgazmičnog raspoloženja koje je dva sata vladalo u publici.

Po slobodnoj procjeni okupilo se više od deset tisuća posjetitelja, a možda čak i „zericu“ više nego što ih je pohodilo prvi zagrebački koncert grupe u ožujku 2010. godine. Produkcijski iznimno zahtjevan spektakl je išao kao po špagi, a u toj vrsti specifičnog showa s desetinom plamenih bacača u igri drukčije ne bi ni moglo, pod uvjetom da nema žrtava. Obzirom da je riječ o turneji koja prati „Best of“ izdanje, koncert je imao sva ona (fanovima) odavno poznata scenska poglavlja koja nastupe ove grupe iz Berlina  čine jedinstvenima.

Klavijaturist Christian “Flake” Lorenz još jednom se „kuhao u kotlu“, „plovio gumenim čamcem“ iznad publike (koja se pobrinula da „more“ bude iznimno valovito), a također je na pozornici bio i „analno zadovoljen“ od strane Lindemanna dok je u ustima imao s/m kuglu. Po Lindemannu je pak padala „vatrena kiša“, a neizostavni rekviziti su bili plameni bacači iz usta i legendarna vatrena krila koja je razvio u pjesmi „Engel“ na drugom bisu, a kao što je već spomenuto jednim umjetnim penisom koji je izvadio iz hlača je zalijevao publiku tijekom pjesme „Pussy“ s male pozornice u sredini gledališta, da bi ga ubrzo zamijenio puno većim topom za pjenu istog izgleda nakon što se bend vratio na glavnu binu.

Publika je bila u deliriju već na uvodnoj „Sonne“.  Slijedila je „Amerika“ i tanz metal je u potpunosti zavladao dvoranom… O najboljem momentu koncerta bilo bi teško i nezahvalno govoriti. Jednake emocije su proizvodile distorzirane koračnice „Du Hast“, „Links 2 3 4“, „metalni otkivci“ „Feuer Frei“ i „Asche Zu Asche“ , kashmirovska „Mein Herz Brennt“ kao i balada „Ohne Dich“.

Zvuk u dvorani je najblaže rečeno bio fantastičan – glasno, čisto i moćno. Stopljen sa svime što se događalo na sceni ujedno je odavao karmičku tajnu Rammsteina kao vrhunske koncertne atrakcije snažnog magnetizma koji je u stanju u pozitivnom smjeru zakovitlati emocije i onih koji su se u dvorani našli posve slučajno. Jer svakome je jasno da perverzna crta showa ništa drugo do izokrenuta slika svijeta u ogledalu. A Rammstein se sprda s devijacijama koje se već više-manje doživljavaju kao nešto normalno obzirom na količinu informacija s kojima se zatrpava homo sapiens 21. stoljeća. Nije perverzna samo asocijacija na seks. Lepeza je široka. Perverzna je i „religija konzumerizma“ koja vrišti iz „Amerike“, odnosi unutar obitelji, kanibalizam, sadizam, sveopća militantnost, pa čak i sam show koji proguta galone nafte samo u jednoj večeri. A te košmarne vizije apokalipse sročene u vraški razumljive parole ispod kojih tutnji ritam oduzimaju dah. Zbog toga je Rammstein odavno puno važniji i od samog glazbenog stila unutar kojeg obitava. Vizija apokalipse Tilla Lindemanna i društva u sebi sadrži istinski umjetnički sklad za razliku od svih serviranih dnevnih skladova u životu koji su odbojni upravo zbog toga što forsiranjem sklada vode u istinsku apokalipsu.

Utoliko više je predgrupa Deathstars imala teži zadatak pridobiti publiku . Ovaj švedski industrial metal bend se svojski potrudio i nastup mu je stoga bio više nego korektan. Iako u vizualnom smislu na pozornici obiluje prokušanim poziranjem Deathstars je glazbeno čvrst i dovoljno iskusan bend koji je pošteno odradio svoju ulogu. Ali opet „crnilo“ njihovih pjesama ne posjeduje onaj magični moment koji tjera na razmišljanje, kao što je slučaj s Rammsteinom.

Nakon Rammsteina je i ovlaš pogled na predizborne plakate po izlasku iz dvorane bio dovoljan za konstataciju da je u Areni bila samo zabava, a da su pravi predstavnici apokalipse negdje drugdje.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X