Hvalevrijedan trokoncertni jesenski ciklus u organizaciji ZEZ-a, Zavoda za eksperimentalni zvuk, u zagrebačkom KSET-u, u srijedu je, 21. studenog, zaključen nastupima hrvatskog trojca Chui i američkog dvojca Tarana Duo.
Započevši u 21 sat i nešto sitnoga, u okviru akademske četvrti, Toni Starešinić za klavijaturama podebljanim kojekakvom elektronikom, bubnjar i silom prilika konferansje Đuro Dobranić te „stalni gost“ Vojkan Jocić za elektroničkim napravama ojačanom saksofonu, zdušno su, žestoko i nadahnuto izvozili svoju cca sedamdesetominutnu dozu funky-heavy-rock-jazza što mahom pulsira zaraznim pozivom tijela na ples ili na ljuljanje, a nerijetko se prelijeva u dojmljive psihodelične atmosferilije. Rečeni „dvojac plus jedan“, zagrebački Chui načelno jest formacija jazz profila i pristupa, no dojmom, snagom i zvukovljem nerijetko asociraju na drugove s rokerske strane granice kao što bjehu Funkadelic/Parliament, Jimi Hendrix u svemirskijim izletima ili rani Pink Floyd, odnosno, s jazz strane Miles Davis na prijelazu šezdesetih u sedamdesete godine ili Joe Zawinul Syndicate. A opet je riječ o suvremenom jazz grooveu iliti brazdanju, da ne kažemo oranju.
Za razliku od donedavnog trećeg člana (stalnog gosta?) Andreja Jakuša koji je unošenjem „milesovski kolebljivih“ trubačkih traženja i pipanja povrh Starešinčićeve i Dobranićeve podloge, sastav činio tijelom s tri malne nezavisna kraka koji individualizmom i samosvojnošću doprinose bogatstvu i raskoši zajedničke pustolovine, Jocić se kao treća karika saksofonom tijesno sljubljuje s glavnom linijom što je tjeraju klavijature i bubanj te se Chui uz njega doima monolitnijom jedinicom čemu, dakako, doprinosi i razlika između eteričnijeg zvuka trube i prizemljenijeg zvuka saksofona. Premda označeni kao jazz (fusion, ambijentalni, psihodelični) Chui se nedvojbeno može doživjeti kao jednu od trenutačno najjačih domaćih koncertnih rock atrakcija, uživo puno opasniju, prljaviju, vreliju i znojniju vreliju negoli na razmjerno umivenim studijskim snimkama.
Kako se na engleskom veli, Chui je „tough act to follow“. Nakon njihova predana, sočnog, moćnog i uzbudljivog koncertiranja, doista nije lako zamisliti izvođača koji će ostaviti upečatljiviji dojam. Ovom prilikom, nezgodna je čast pripala formalnim zvijezdama večeri, prekobarskim gostima Tarana Duo iz New Yorka, predvođenima udaraljkašem tj. bubnjarom Ravishem Mominom, rođenom u Indiji, kojem društvo pravi američki trombonist Rick Parker, a obojica se (pre)obilno koriste raznoraznim elektronskim pomagalima. No, dok se kod Chuija elektronika rabi kao pomoćno sredstvo u potenciranju glazbenih, sviračkih zamisli, izvedbi i mogućnosti, u Tarane ona je dominantni vladar, a ne sluga. Iako je sam Momin najavio da Tarana Duo, odnosno on kao glavni skladatelj, u svom izrazu koristi elemente indijske, južnoameričke, japanske i ine, u našim očima i ušima egzotične glazbe, a takav spoj kao Taraninu odliku ističu i raznorazni recenzenti, s pozornice je za njihova nastupa dopiralo malo toga zanimljivoga i vibrantnoga, osim eventualno uhu sklonom DJ-trance-techno glazbenoj kulturi nakrcanoj monotonim, ahumano mehaničko-strojno-elektronskim zvukovima, petljama, ritmovima i teksturama, kojoj Tarana Duo ponajviše pripada. Slušajući ih, moglo se pomisliti: čemu uopće ljudi na pozornici?
Nakon tri ZEZ-ove večeri s četiri izvođača – s ponosom, zašto ne? – možemo ustvrditi da su najviše koncertnog uzbuđenja, glazbene raskoši i pustolovne muzikalnosti koja uključuje ritam i melodiju kao združene suputnike, ponudili upravo naši dečki, sjajni Chui. Koji su, ne zaboravimo pripomenuti, upravo objavili svoj drugi album, „The Second Arrival“.
(KSET, Zagreb, 21. studenoga 2013.)